Nakon nedjelja, pa čak i mjeseci protestvovanja, teško je napraviti pregled svega što se do sada dogodilo u Ukrajini. Tim Meeting Halfway Magazina je ipak sumirao najvažnije događaje do danas.
Nije teško primjetiti da vijesti i fotografije koje pristižu iz Ukrajine postaju tamnije iz dana u dan: minimum četvoro ljudi je ubijeno u sukobima sa policijom, mnogo drugih je mučeno, kidnapovano ili pretučeno. Ono što je prošlog novembra otpočelo kao mirna pro-EU demonstracija u glavnom gradu Ukrajine, u protekle dvije nedjelje pretvorilo se u zategnuti konflikt nacionalnih razmjera između demonstranata i države. Mali prostor u centru Kijeva pretvorio se u pravo bojno polje. Predsjednik Viktor Janukovič i vlada ne samo da nisu u stanju da kontrolišu situaciju u zemlji, već su pored toga spori i nevoljni da odgovore na zahtjeve demonstranata, čak i nakon što su protesti postali smrtonosni. Kao rezultat toga, pobune su se proširile van Kijeva, sa hiljadama ljudi koji okupiraju vladine prostorije, zahtijevajući ostavku predsjednika i amnestiju za sve demonstrante koji su u zatvoru.
Erupcija pobuna desila se u kasnu jesen, kada je predsjednik odustao od potpisivanja Ugovora o pridruživanju Evropskj uniji, zarad dogovora o trgovini s Rusijom, iz čijeg bi povlačenja Ukrajina izgubila 15 milijardi dolara. Za zemlju u kojoj više od polovine populacije podržava EU integracije, to je bio jasan i nepovratan znak da zemlja mjenja smjer svoje inostrane politike. Sledećeg dana Trg nezavisnosti u Kijevu postao je nervni centar onoga što danas nazivaju najvećim masovnim protestom od Narandžaste revolucije u 2004. godini. Ljudi iz Kijeva i drugih regiona Ukrajine preplovili su centar glavnog grada i pretvorili ga u bazu za revoluciju svojim kampovima za šatore i kuhinjama na polju svuda po Trgu (Trgu nezavisnosti). Demonstranti su odlučili da se suzdrže od isticanja simbola bilo koje partije; međutim, lideri tri najveće opozicione stranke su ih podržali i počeli da ih zastupaju: Arsenij Jacenjuk, vođa najveće opozicione partije „Fatherland“, koju je vodila Julija Timošenko, bivša premijerka koja je trenutno u zatvoru, bivši bokserski šampion koji je prešao u politiku, Vitali Kličko (partija „Udar“) i vođa nacionalista Oleg Tjagnibok (partija „Svoboda“).
Mnogo puta je opozicija objavila da demonstracije moraju ostati mirne, uprkos brojnim pokušajima od strane mladih vitalnih momaka da se isprovocira scenario koji uključuje upotrebu sile, a za koje ljudi sa Trga tvrde da ih sponzoriše vlada. Čak i nakon što je ukrajinska elitna pobunjenička policija “Berkut” skandalozno prebijala demonstrante, od kojih su većina studenti, jedina stvar koja se promijenila na Trgu je blokada, prilikom koje su demonstranti zagradili ulicu barikadama. Već skoro dva mjeseca ljudi kampuju u Kijevu, a vlada ćuti.
Tačka nakon koje nije bilo više povratka nastupila je 18. januara, kada su ukrajinski zvaničnici predstavili novi zakon protiv protesta, usmjeren na kontrolu masovnih demonstracija. Reakcija pobunjenika bila je neposredna. Samo, ovoga puta, masovno nezadovoljstvo rezultiralo je nasiljem, kada je grupa ljudi – navodno mladih radikalnih aktivista – napala pobunjeničku policiju bombama i kamenjem. Najmanje četvoro ljudi je ubijeno u žestokim okršajima, a na desetine demonstranata i novinara je povrijeđeno gumenim mecima i palicama. Čak su i hospitalizovani pobunjenici nastavili da budu gonjeni i otimani iz bolničkih kreveta od strane policije. Možda je najviše uznemiravajući dokaz policijske brutalnosti bio video koji se pojavio na internet, a koji prikazuje članove Berkuta koji zlostavljaju nagog pobunjenika na temperaturi ispod nule.
Povrh svega ovoga, iste noći su ljudi koji su prisustvovali pobunama primili poruku sljedećeg sadržaja: “Dragi korisnici, registrovani ste kao učesnici u masovnim neredima”.
Svi ovi događaji bili su okidači za talas pobuna i u drugim ukrajinskim gradovima, počevši na zapadu zemlje, šireći se čak do istočnog regiona, koji je pod uticajem Rusije, i koji je do sada stajao na distanci.
Tek nakon što su protesti poprimili nacionalne razmjere predsjednik Janukovič je konačno otpočeo pregovore sa Trgom. Nakon što su lideri opozicije odbili ponudu predsjednika, vlada je zvanično zaustavila anti protestni zakon i premijer Mikola Azarov je podnio ostavku. Njegovo mjesto je, međutim, ubrzo zauzeo Serhij Arbuzov, za kojeg se smatra da je blisko povezan sa predsjednikovom porodicom.
Tokom poslednjeg zasijedanja Parlamenta, poslanici su izglasali novi zakon koji garantuje amnestiju samo ako demonstranti uklone barikade i oslobode ulice i trgove širom zemlje, izuzevši pritom zone u kojima su protesti mirnog karaktera. Nadalje, prema ovom zakonu, sloboda će biti data samo onim demonstrantima koji su učestvovali u mirnim protestima.
Ovaj kompromis, međutim, nije uspio da zadovolji Trg. Naprotiv, ljudi su obećali da će nastaviti sa kampovanjem i okupiranjem administrativnih ustanova sve dok se svi demonstranti ne puste iz zatvora, vladini zvaničnici kazne zbog policijske okrutnosti, a predsjednik ne podnese ostavku.
[crp]
Najnoviji komentari