U prvom nastavku naše nove serije MH članaka: “ Moj jezik, moj dom”, predstavljamo Vam katalonski jezik. Svaki jezik je dom jedinstvene kulture s pomalo drukčijom vizijom svijeta. U ovoj seriji članaka izvorni govornici iz različitih dijelova Europe govorit će nam koliko njima osobno znači njihov materinji jezik i zašto je toliko važno održati ga živim.
Poslušajte ovaj tekst na katalonskom.
Većina ljudi koji su se našli u Kataloniji, bilo kao turisti ili studenti na razmjeni, suočili su se s činjenicom koja im ranije nije bila poznata, a to je da je katalonski jezik zapravo jezik koji se koristi na dnevnoj bazi. Nakon prvotnog šoka, u njihovim glavama javlja se bezbroj pitanja. Je li to dijalekt kastiljskog ili je to poseban jezik? Da li ga svi govore ili je to jedan od jezika čije je vrijeme već prošlo? Po čemu se razlikuje? Što je u njemu posebno? U sljedećih nekoliko paragrafa riješit ćemo sve dvoumice i pokazati vam koliko ovaj jezik znači njegovim govornicima.
Najprije, katalonski se govori na mnogo više mjesta nego što mislite, a ne samo u Kataloniji. Može ga se čuti i na Balearima, u mjestu Franja de Ponent (pod tim imenom je poznata granica između Katalonije i Aragona), u Valenciji, koja ima svoju varijantu tog jezika, zatim u Andori, u francuskim dijelovima Pirineja, u gradu Algueru na Sardiniji, u Italiji. Ukupno, više od 11 milijuna ljudi ga svakodnevno koristi. Zar to nije nevjerojatno?
S druge strane, katalonski je jedan od službenih jezika u Kataloniji, Andori, Valenciji, Balearima i u gradu Algueru. Pojasnit ću, to je jedan od romanskih jezika, koji je, jednostavno govoreći, mješavina francuskog i kastiljskog.
Jezik datira iz devetog stoljeća, a prvi književni tekst na katalonskom su Homilies d’Organyà, iz 13. stoljeća. Tekst donosi dijelove propovijedi posvećene Evanđelju.
S jedne strane, to je jezik koji je preživio strogu cenzuru zbog različitih povjesnih događaja, a s druge strane uspio je preživjeti i sačuvati se sve do danas.
Što čini ovaj jezik jedinstvenim? Teško mi je to objasniti, budući da sam oduvijek okružena tim jezikom. Katalonski ima hrpu poslovica i fraza koje su samo katalonske. Nema ništa ljepše nego razmišljati o povijesti koja se nalazi iza svake od njih, kako su nastale i kako su se proširile na cijeli teritorij. Fraza “ser quatre gats” (biti četiri mačka) označava da na nekom mjestu ima jako malo ljudi, zatim fraza “bufar i fer ampolles” (puhati i praviti boce) znači napraviti nešto olako. Osim toga, tu je i čitav niz poslovica kao “de mica en mica s’omple la pica” (malo-pomalo puni se sudoper) što bi značilo da ćete malo-pomalo postići ono što želite.
Osim lingvističkih aspekata, katalonski ima i svoju suštinu, kao što je imaju i drugi jezici. Vjerujem da je bitno održati ga živim zato što svaki put kad jedan jezik izumre, svijet izgubi jedinstvenu i drukčiju perspektivu. Slično kao što Eskimi imaju bezbroj riječi kojima opisuju bijelu boju, dok ostatak svijeta ne prepoznaje te nijanse, mnoge katalonske riječi nose dio povijesti u sebi. Mogu preporučiti mnoštvo autora poput: Mercè Rodoreda, Salvador Espriu, Joan Maragall, Màrius Torres, Pere Calders,…itd.
Svatko od njih je na svoj način pridonijeo jeziku kakav je sada.
Osjećam se povlaštenom što živim na takvom mjestu na kojem mogu govoriti dva jezika, kastiljski i katalonski, naizmjenično. Ovo je moje osobno mišljenje i sigurno ima ljudi koji se poistovjećuju samo s jednim od ta dva jezika. Ali, što je bolje od toga da imate perspektive dvaju jezika koji mogu proširiti vaš pogled na svijet. Da, bez ikakve sumnje, sretnica sam.
[crp]
Najnoviji komentari