Biti izvorni engleski govornik znači da možete komunicirati s ostatkom svijeta bez da pravite neki dodatni napor, s obzirom da ne morate učiti jezik. No, je li ova činjenica prednost ili nedostatak kada želimo naučiti novi jezik? Pročitajte ovu priču i saznajte kakvo iskustvo u vezi sa tim imaju dvoje engleskih studenata u Barceloni.
Nalazite se u Norveškoj, Italiji ili Portugalu. Odlazite u trgovinu i želite saznati cijenu nečega, ali ne poznajete jezik. Što učiniti tada? Engleski je, bez sumnje, globalni jezik kojeg ljudi koriste da bi komunicirali s ostatkom svijeta, a ljudi rođeni u zemljama engleskog govornog područja su u velikoj prednosti jer ga ne moraju učiti… ili je to ipak nedostatak? Emma Staples i Dymphna Murphy, dvije Erasmus studentice u Barceloni, rođene u Velikoj Britaniji, dale su nam uvid u u to kako je teško postati poliglot kada svi drugi komuniciraju s vama na vašem maternjem jeziku.
“Kada sam prvi put došla u Barcelonu, bila sam iznenađena time da svi studenti na razmjeni razgovaraju jedni s drugima na engleskom jeziku, iako se nalaze u zemlji španjolskog govornog područja”, govori Emma, koja je stigla u Španjolsku u rujnu prošle godine. “U početku sam se trudila vježbati španjolski jezik, ali sam na kraju odustala te sam i ja govorila engleski sa svima”. Mnogi Britanci i sjevernoamerikanci se suočavaju s ovakvim situacijama kada putuju u inozemstvo. “Na početku mi je bilo drago da sam mogla razumjeti sve, ali sam shvatila da to ipak nije najbolji način da naučim jezik,” govori Dymphna.
Prema posljednjim izračunima Europske komisije za razdoblje 2011-2012, Španjolska je jedna od najtraženijih Erasmus destinacija. Među prvih 100 visokoškolskih institucija koje primaju studente kroz ovaj program, prva četiri mjesta zauzimaju Španjolska sveučilišta. Sveukupno je tijekom tog perioda 39,300 ljudi završilo program razmjene. Pri tome se u obzir uzimaju samo oni koji su išli na razmjenu dok su još uvijek studirali na nekom od Sveučilišta, ne uključujući nastavnički kadar na sveučilištima ili cjelokupnom Erasmus programa. Od tog broja, njih 2,688 je iz Velike Britanije, pa britanski studenti čine najveću grupu studenata na razmjeni u Španjolski, odmah iza Italije, Francuske i Njemačke.
Za razliku od Emme, koja je učila Španjolski 10 godina, Dymphna je stigla u Barcelonu samo mjesec dana prije, kako bi pohađala intenzivan jezični tečaj nadajući se da će to biti dovoljno da svlada španjolski jezik. “Nikada prije nisam učila strani jezik i naivno sam vjerovala da ću za dva tjedna naučiti osnove gramatike i da ću se na taj način moći izražavati gotovo jednako kao i ostali studenti,” priznaje.
One kažu da španjolski jezik nije teško naučiti budući da se riječi obično izgovaraju isto kao što se i pišu, a gramatička struktura rečenica je dosta fleksibilna. Međutim, Dymphna nam objašnjava da “je se bilo jako teško naviknuti na tempo kojim ljudi pričaju, govorne fraze kojima se koriste i neka narječja,” dok Emma priznaje da “je cijelu sobu ispunila bilješkama nepravilnih glagola, što joj je bilo najteže svladati”.
U Engleskoj se učenje stranih jezika ne forsira toliko mnogo koliko učenje društvenih predmeta. Većina studenata ne smatra učenje stranih jezika ključnim predmetima i ne pridaje im veliku važnost kao učenju matematike, na primjer. U Eminom slučaju, učenje francuskog, njemačkog i španjolskog jezika u njezinoj školi bilo je moguće od jedanaeste godine, a u 14-oj godini učenici su mogli izabrati da li žele nastaviti ili odustati od učenja. “Ja sam tada shvatila da želim učiti španjolski i izvan obveznog školovanja, pa sam odlučila studirati Španjolski jezik i Povijest na Sveučilištu u Liverpoolu.
Bilo kako bilo, na sveučilišnoj razini, jezične razlike između zemalja se smanjuju. U stvari, unutar Europe, nakon 26 godina studentskih razmjena, 3 miliona ljudi je prošlo kroz Erasmus program razmjene.
Osim toga, u periodu od 2014. do 2020. godine, Europska komisija planira realizirati program poznat kao Erasmus+, čiji je cilj unaprijediti odnose između institucija koje sprovode razmjene.
No, osim osnovnih jezičnih problema i birokracije, ovi studenti suočili su se dvostrukim intelektualnim izazovom kada su stigli u Barcelonu, jer Katalonia također ima i svoj jezik; Katalonski, kojeg govori većina stanovnika. Obje naše studentice bile su optimistične u pogledu jezika na samom početku, no stvari se nisu odvijale onako kako su očekivale. “Kada sam počela učiti Katalonski na fakultetu također, shvatila sam da ne mogu održati korak sa svime. Bilo je teško. Na predavanjima na kojima se govorio španjolski, nesvjesno sam koristila katalonske riječi i obrnuto. Nastavnik mi je ukazao na te greške, ali ja nisam shvaćala da miješam dva jezika, jer su meni sve riječi bile nove”, objašnjava Dymphna, prilično pomirena sa sudbnom. No, Emmi je bilo puno lakše naučiti jezik nego Dymphni jer je već ima prilično dobru podlogu s kastijskim španjolskim. Iako je njezina namjera bila da nastavi s učenjem onda kad je njezin španjolski bio na poprilično dobroj razini, prestala je i sada može oblikovati osnovne konstrukcije u oba jezika. “Kada bih morala ovdje živjeti, ozbiljno bih razmislila o učenju Katalonskog, ali sam u ovom trenutku zadovoljna s ovom razinom znanja.”
Ovaj napor u postizanju napretka u oba jezika je izvanredan. Izvorni engleski govornici su suočeni s brojnim problemima kada žele učiti novi jezik, a jedan od njih je npr. kada idu u kino. Unatoč činjenici da su filmovi koji su izvorno snimljeni na engleskom jeziku, sinkronizirani na jezik zemlje u kojoj se prikazuju, glumci pomiću usne na način da izvorni govornici mogu razumjeti engleski čitajući s usana, što je velika smetnja. “Također mi je puno teže sprijateljiti se s izvornim govornicima nego sa strancima poput mene, što je šteta, i meni to predstavlja još jednu poteškoću. Srećom, moje Sveučilište nudi bazu podataka partnera za razmjenu jezika, što nam je pomoglo da se sprijateljimo i sa studentima iz drugih zemalja,” objašnjava Emma, koja je odlučila doći u Barcelonu unatoč tome što su svi njezini prijatelji otišli u Alcala de Henares. Uradila je to kako bi postala samostalnija i otvorenija među nepoznatim grupama ljudima. “Englezi se ponekad uopće ne trude naučiti novi jezik jer su arogantni. Pri tome mislim da Britanci misle da svi pričaju engleski jezik, pa stoga i nije potrebno učiti druge jezike. No, ovo svakako nije razlog da mislimo da su svi jednaki”, napominje. Bez sumnje, Dymphna i Emma su sjajan primjer onih koji, unatoč svim nevoljama, pokazuju da je snaga volje ključni čimbenik u učenju novih jezika.
[crp]
Najnoviji komentari