Samo u roku jedne godine u Njemačkoj je udvostručen broj španskih doseljenika; međutim, samo trećina njih uspije ostati duže od nekoliko mjeseci. Amaya, Pedro i Pablo govore nam kako je to biti španski doseljenik u Njemačkoj.
“Zdravo svima! Danas stižem u Berlin, selim se i ne poznajem nikoga u gradu, stoga bih voljela pronaći nekoga za druženje ili samo odlazak na kafu, jer zaista ne želim biti sama.”
Ovu poruku je u augustu napisala Marta i postavila na facebook grupu “Španci u Berlinu”. Ovu stranicu dnevno posjeti preko 4 000 registriranih članova/ca. Postoji još jedna slična stranica sa istim nazivom koja već sada ima preko 14 000 korisnika/ca. Cilj obje stranice je isti: da pomognu jedni drugima prilikom prilagođavanja na život u Berlinu. Studenti, vozači, inžinjeri, umjetnici, nezaposleni, medicinske sestre…zid stranice je pretrpan porukama u kojima se nudi ili traži pomoć u vezi administrativnih njemačkih zahtjeva za doseljenike ili samo se samo traži preporuka za jeftinog električara.
Ipak, ima i ljudi koji, poput djevojke sa početka priče, samo žele da prvi dani u novom okruženju prođe što bezbolnije. Poruke ovog sadržaja prevladavaju na stranici. Svakim novim danom sve više Španaca pokušava okušati sreću u inostranstvu. Broj Španaca koji su se doselili u Njemačku povećao je se za 50% . Prema podacima Njemačkog saveznog ureda za statistiku, 2011. godine je oko 20 000 Španaca je došlo u Njemačku , dok ih je u 2012. bilo 30 000.
- AMAYA LÓPEZ AYALA
Ovi podaci nam govore da će broj doseljenika iz Španije rasti i u 2013. godini. Amaya Lopez Ayala, je takođe skoro stigla u Berlin i članica je iste grupe na facebooku, te je odgovorila Marti:
“Zdravo Marta! Ja sam baš kao i ti stigla u Berlin u petak . Obično svako veče izlazim u šetnju gradom da bih ga bolje upoznala. Evo ti moj broj i možeš me nazvati kada god želiš :)”
Dvadesetčetverogodišnja Amaya je industrijska dizajnerka. “Ovdje sam došla zbog posdiplomskih studija u Produkt dizajnu, ali i zbog upoznavanja sa novom kulturom, zbog ličnog razvoja te da bih upoznala sve ono što novi grad nudi.” Za sada ona planira ostati najmanje dvije godine, a onda “će vidjeti”. “Sve zavisi od okolnosti i kako će sve ići. Budućnost je nepredvidiva, posebno u ovom gradu.”
Ona se nada da će pronaći posao u polju svog interesovanja. “Svako dođe sa tim ciljem. Znam da je svaki početak težak, ali morate ustrajati i ako ne nađem ništa što bi odgovaralo mojim sposobnostima i obrazovanju, radit ću u svakoj oblasti koja mi se ponudi. Morate početi od dna i vremenom ćete napredovati.”
Na pitanje da li je se odrekla nečega da bi došla u drugu zemlju, odgovara: “Odrekla sam se mnogih stvari! Svog doma, porodice, prijatelja, dečka, svog grada…Ali naposljetku ne gledam na to kao na odustajanje od nekoga ili nečega, to je prosto prilika koja se ukazala a tvoja porodica i prijatelji, naročito porodica- oni će uvijek biti tu za tebe. Ako bih davala savjet, savjetovala bih da je to nešto što treba da uradite, da odete i pokušate osvojiti svijet. Naposljetku, ako i ne uspijete, uvijek se možete vratiti.”
Samo jedno od troje Španaca koji dođu i uspije ostati u Njemačkoj
Mnogi dođu, ali i mnogo njih se odluče vratiti. Izvještaj, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD: the Organisation for Economic Co-operation and Development), “Izgledi međunarodne migracije” ukazuje na činjenicu da samo jedno od troje Španaca koji su u skorije vrijeme stigli u Njemačku uspije ostati duže od nekoliko mjeseci.
- PEDRO SÁNCHEZ
Pedro Sanchez, dvadesetčetverogodišnji doktor, odlučio je se vratiti kući nakon jedne godine provedene u Berlinu. “Moje prethodno iskustvo kao studenta Erasmus programa u Njemačkoj naučilo me je mnogim stvarima. Uprkos tome, iako je to kliše, nisam se mogao navići na tako duge zime. Boravak ovdje je bio ujedno i moje prvo radno iskustvo i bio sam zatečen hladnim međuljudskim odnosima na poslu. To je nešto što posebno šokira nas Špance.”
Pored već rečene poteškoće, “ono što mi je predstavljalo najveći problem jeste frustracija u pokušaju da govorim tečno njemački. Nakon nešto više od godine dana provedenih u Berlinu, došao sam do zaključka da bi za mene bilo bolje, nakon obuke koju sam imao kao doktor, da se vratim i budem doktor u vlastitoj zemlji, na vlastitom jeziku. To što sam daleko od porodice i prijatelja počelo mi je sve više smetati, uprkos tome što sam bio pripremljen na to. Moram reći da sam imao i tu privilegiju da biram gdje ću da radim, iako je trenutno ekonomska situacija u Španiji jednaka katastrofi. Stoga sebe smatram privilegovanim.
Kada bih mogao putovati kroz vrijeme i sresti ponovo sebe prije dolaska u Berlin, savjetovao bih ga da sa razumjevanjem i strpljenjem prihvata kulturološke razlike. Razumjevanju razlika svakako doprinosi današnja europska mobilnost, ali kulturološke razlike će uvijek postojati i moraš imati mnogo više tolerancije i strpljenja nego što ti je potrebno u vlastitom kulturološkom okruženju. Takođe bih mu rekao da ne odustaje od učenja i pokušaja da poboljša svoj njemački jezik ma kako da je ponekad to frustrirajuće i naravno da kupi sebi dobru zimsku jaknu čim stigne u Njemačku.”
Više od polovine mladih ljudi u Španiji je nezaposleno
Sve ove poteškoće s kojima se susreću prilikom dolaska u Njemačku ne obezhrabruju Špance da nastave dolaziti, motivirani prije svega činjenicom da je u Španiji oko 26,9% nezaposlenih. Ovaj broj je i veći kada se govori o nezaposlenosti mladih: prema najnovijim podacima objavljenih od strane Eurostata, 57,2% mladih Španaca nema posao.
- PABLO LÓPEZ BARBERO
Pablo Lopez Barbero je dvadesetsedmogodišnji student postdiplomskog studija iz ekonomskog novinarstva. On pripada grupi nezaposlenih mladih ljudi i on je jedan od onih koji je uspio doći i ostati u Njemačkoj. Napustio je Španiju da bi poboljšao svoju socijalnu situaciju i da “ostvari svoj san o životu u Njemačkoj”. Za njega sve išlo dobro. Došao je u augustu 2012. i od tada radi posao za koji se i školovao te živi u stanu “u kojem se osjeća ugodno”. Nije razmišljao o povratku u Španiju jer “ sviđa mi se život koji živim ovdje”, a i povratak bi za njega značio nazadovanje na poslovnom planu.
Ključ njegovog uspjeha je u činjenici da je poznavao jezik prije samog dolaska a i poznavao je zemlju jer je i on bio na studijskom boravku preko Erasmusmundus programa. Sa njegove tačke gledišta, mnogi Španci dolaze sa nereaalnom slikom onoga što Njemačka jeste. “Mnogi od njih ne znaju da je i ovdje nesigurno i kako je to zapravo…” Većina Španaca koje on poznaje u Berlinu su zadovoljni svojim životom ali, “niko od njih ne razmišlja ostati u Njemačkoj zauvijek. Mislim da je to zbog toga što, iako su zadovoljni zbog svega onoga što imaju, ipak to nije ono što su oni očekivali došavši ovdje. Dobra strana boravka u stranoj zemlji jeste što postoje mnoge stvari kao svojevrsna naknada za sve nedostatke, kao što su učenje novog jezika i upoznavanje sa drugom i drugačijom kulturom. U Španiji ovi ljudi bi vremenom samo postali frustrirani.”
Martina poruka na Facebook grupi “Španci u Berlinu” imala je 55 odgovora za samo 24 sata; dogovori o izlasku, razmjena brojeva telefona, podrška onima koji su tek stigli u grad…ali samo trećina njih će i ostati da živi tu, ostali će se vratiti kući nakon samo nekoliko mjeseci. “Ovo mjesto nije raj”, ističe Pedro. “Ne bi trebali imati nerealna očekivanja. Ipak, iskustvo življenja vani je dragocjeno a Njemačka je odlična zemlja za to.”
[crp]
Najnoviji komentari