Fotografije “Revolucije kišobrana” su okružile svijet – ali od tada je Hong Kong nestao sa svjetske pozornice. Da li se situacija poboljšala od tada? Ne, naprotiv. Aktivisti Meta Hong Konga nisu spremni da se pomire s tim i zagovaraju demokratičniji i socijalniji Hong Kong.
Napisala Anja Meunier / 16.4.2018
“Hong Kong nije Sjang Kang! Podržite nas! Hong Kong nije Sjang Kang!”, odjekivao je glas preko megafona u Viktorijinom parku u Hong Kongu za Kinesku novu godinu. Francis Cheong i Dennis Shun su bili među studentima iz organizacije Meta Hong Kong i pokušavali su da animiraju posjetioce i da ih zainteresiraju za razne političke probleme. Prodavali su cekere i majice sa karikaturama i sloganima koji kritiziraju socijalnu nepravdu i sve veću prisutnost Kine u ovoj autonomnoj regiji.
Francis mi je objasnio šta znači slogan: “Hong Kong nije Sjang Kang”. “Izvorno ime grada je Hong Kong, ali kad pogledate kartu Kine, tu i tamo se može vidjeti da je upisano ime Sjang Kang, znači drugačije se piše na latinici i drugačije se izgovara. Ali ako Hong Kong izgovarate kao Sjang Kang, onda je to obična riječ na mandarinskom jeziku i Hong Kong gubi svoje značenje”. Naziv “Hong Kong” također stoji kao simbol političke i kulturne nezavisnosti. “Kina ima mnogo uticaja nad Hong Kongom, te se nadamo da će ovi proizvodi osvijestiti to kod ljudi”.
“Hong Kong nije Sjang Kang!”, Francis poručuje preko megafona. © Anja Meunier
Godinama prije nego će Hong Kong, kao bivša britanska kolonija, preći u nadležnost Kine 1997. godine, mnogi stanovnici su prvotno bili zabrinuti za očuvanje sloboda. Mnogo su se plašili ograničenja slobode govora, štampe i javnog okupljanja. U početku to doista nije bio problem. Nakon što je predat Kini, Hong Kong je dobio status Specijalne administrativne regije, a nezavisnost Hong Konga je bila zagarantirana pod principom: “Jedna država, dva sistema”.
Ipak, nakon dužeg perioda stvarne autonomije, kineska vlast je počela postepeni proces usaglašavanja i uticaja. U Hong Kongu se primjenjuje tzv. Temeljni zakon, ustav Hong Konga. Ali u slučaju nedoumice, kineski parlament ima priliku da odluči o tumačenju ovih zakona. To se može desiti na inicijativu vlade Hong Konga, najvišeg suda Hong Konga ili samog Parlamenta. “U prošlosti se rijetko koristio ovaj sistem jer imamo i Apelacioni sud. Obično bi se problem razriješio na tom nivou. No, u posljednje vrijeme kineska se vlast proaktivno služi ovim sistemom da bi tumačila Temeljni zakon”, objašnjava Francis. “Zbog toga se naše mlade generacije plaše za budućnost Hong Konga. Posjedujemo li još uvijek autonomiju?”
Kada je 2012. godine trebao da se uvede kineski državni plan i program u škole u Hong Kongu, protestirali su i učenici i studenti, predvođeni Joshuaom Wongom, koji je tada imao samo 14 godina. Nakon što je zauzet Građanski trg, vlast je bila primorana da djelimično popusti. Škole su dobile pravo da biraju prema kojem će planu i programu podučavati.
Posljednji veliki talas protesta zahvatio je Hong Kong 2014. godine nakon odluke kineskog parlamenta da dozvoli samo nekolicini kandidata koje je odobrio kineski komitet da se kandidiraju na izborima šefa administracije Hong Konga. U početku je nekih 5000 učenika i studenata protestiralo pred sjedištem vlade, njih 100 su ponovo zauzeli Građanski trg 26. septembra, vođeni 16-godišnjim Joshuaom Wongom. Ali nakon oštre policijske intervencije – pogotovo zbog upotrebe suzavaca protiv demonstranata koji su mirno protestirali – na hiljade ih se još pridružilo demonstrantima iz solidarnosti. Na vrhuncu demonstracija, oko 100.000 demonstranata je bilo na Trgu. Studenti su sedmicama bili u Centralnom distriktu. Fotografije demonstracija su okružile svijet i pokret je nazvan Revolucijom kišobrana jer je kišobran postao simbol mirnog otpora protiv suzavaca. Protesti su završili 15. decembra bez konkretnog rješenja.
Da li su protesti bili uspješni? “Na jedan način su protesti bili izuzetno uspješni. Mediji širom svijeta su prenijeli vijest o tome, te su tako skrenuli međunarodnu pažnju na nas i povećali pritisak na kinesku vlast da omogući veće slobode stanovnicima Hong Konga. Mislim da je Joshua Wong u tome bio uspješan”, kaže Dennis. Nije samo međunarodna pažnja bila usmjerena na proteste. U decembru 2017, istraživanje Univerziteta u Hong Kongu, koje je obuhvatilo 134 osobe između 18 i 29 godina, pokazalo je da se 69.7% stanovništva smatra Hongkongšanima , a ne Kinezima. Sredinom 2014. godine, prije studentskih protesta, bilo je riječ o samo 53.1% stanovništva. Ali osim toga što su ljudi postali svjesni tog problema, pokret nije postigao ništa, kaže Francis: “Ako govorimo o tome da li je pokret bio uspješan u reduciranju uticaja Kine, onda je odgovor – ne. Uticaj kineske vlade se samo povećava”.
Studenti imaju i neke druge ideje osim protestiranja i sukobljavanja. “Kada smo formirali našu grupu Meta Hong Kong smatrali smo da se politički problemi u Hong Kongu ne mogu riješiti na politički način”, sjeća se Francis. “Prilikom posjete kineske vlade Hong Kongu, prvo se posjećuje – ne vlada Hong Konga – nego tajkuni, bogataši. U Hong Kongu, bogati imaju više moći od vlade. Tako da je naš san da postanemo velika kompanija, da naša ekonomska moć preraste u moć pregovaranja. Ali se plašim da je to još daleko od realnog…”
Francis and Dennis sa kolegom Prudenceom ispred štanda Meta Hong Konga. © Anja Meunier
Za sada je fokus još uvijek na razgovoru i ubjeđivanju. “Na ovom novogodišnjem sajmu pokušavamo doprijeti do različitih generacija. Mnogi ljudi će doći ovdje, stariji, ali i oni naših godina”, pojašnjava Dennis. “Pokušavamo da započnemo razgovor sa drugim ljudima, da im objasnimo šta mislimo i da ih ubijedimo u važnost očuvanja sopstvene kulture od uticaja kineskih vlasti”.
Ali među štandovima sa maskama za mobitele, sredstvima za čišćenje, cvijećem ili slatkišima, samo je mali broj posjetilaca zainteresiran za političke poruke mladih aktivista. Francis kritizira nisku zainteresiranost mladih stanovnika Hong Konga. “Rijetko čitaju vijesti, samo vole da uče i da nađu dobar posao – i to je to. To je njihov život. Mislim da je to veoma tužno”, kaže on. “S druge strane, starije osobe često veoma snažno podržavaju vladu, bez obzira šta oni radili. Ako bi odlučili da se Hong Kong vraća Kini, ovi bi to samo tako prihvatili. Vlada je poput Boga, ne može pogriješiti”.
Posao kojeg obavljaju aktivisti je veoma zahtjevan i često ne ispunjava njihova očekivanja. Također, ako ste na političkom planu protiv Kine, to je opasno, čak i u Hong Kongu. “Kineska vlada je veoma moćna. Izuzetno nam je teško.
Nestao je tako vlasnik knjižare u Hong Kongu koji je prodavao knjige o nezavisnosti i knjige u kojima se kritizira Kina. Nestao je. To ne bi trebalo da zvuči pasivno, ali moramo to tako da nazovemo”,
kaže Francis. Pored toga, hakerski napadi na kritičke medije su prerasli u svakodnevnicu u Hong Kongu. Uprkos svemu, studenti grupe Meta Hong Kong nisu dosad pretrpili nikakve osvetničke poteze. “To je zato što još uvijek nismo poznati. Da postanemo poznati, možda bi i kineska vlast uradila nešto po tom pitanju.”
Kako dalje? “O tome moramo razmisliti”, kaže Francis, “jednostavno moramo pronaći novi način”. Ali je jedno sasvim sigurno: odustati ne dolazi u obzir.
Moglo bi vam se također svidjeti...
Sjedinjene europske države? Imajući u vidu moguće nedostatke Europske Unije, neki smatraju da je potrebno stvoriti europsku federaciju sličnu američkoj. Ali da li je to uopće izvedivo? U današnjem članku predstavljamo neka razmišljanja na tu temu.
“Šta ćeš studirati?” VS “Šta ćeš da radiš? Portret kulturoloških različitosti Nakon što ste završili srednju školu, direktno produžavanje na fakultet može djelovati kao logična ili pak jedina opcija u zemljama poput Španije. Međutim, u drugim zemljama kao što je Njemačka, godinu dana pauze pred fakultet postalo je popularna tema. Razlika između ove dvije kulture prikazana je kroz odgovore na dva pitanja: šta ćete studirati i čime ćete se baviti. Autorka je sve objasnila kroz svoje iskustvo sa Erasmus-om.
Najnoviji komentari