Mještani koji nude besplatan boravak i dobro druženje na prelijepoj lokaciji? Zar vam se ne čini kao san snova svakog svjetskog putnika? Ali da li je zlato baš sve što sja?
Iris Pase / 9.9.2017
Couchsurfing je poznat širom svijeta kao ugostiteljski servis i društvena mreža koja broji preko 14 miliona članova, a svakim danom ih je sve više i više. Kao što i samo ime kaže (doslovno, “surfanje na kauču”), ova platforma nudi šansu svojim članovima da ugoste nekoga u svome domu ili da nekome budu gost – po svim izgledima na nečijem kauču ili da se upoznaju neposredno sa mjesnim stanovništvom. Pored toga oni koji ne osjećaju da su spremni da dijele smještaj sa strancima mogu da se prijave samo radi novih poznanstava ili učestvovanja u događajima koje organizira CS.
Ideja vodilja ovog projekta je promoviranje kulturne razmjene, dokazujući u praksi poznatu maksimu: “Čovjek je po prirodi društvena životinja”. Ustvari, ne postoji bolji način da čovjek istraži i upozna novo mjesto nego kroz upoznavanje mještana i da se osjeća slobodnim da dijeli svoja iskustva i ideje u novoj sredini, te da na taj način stvara vezu između onih koji žele da razumiju ljude različitih stanovišta.
Fotografija: flickr (ephidryn)
Kako je nastao Couchsurfing?
Mladi 25-godišnji programer Casey Fenton je 1999. godine rezervirao jeftini let za Island, ali nije imao gdje odsjesti. S obzirom da nije želio da koristi uobičajeni smještaj, okušao je sreću poslavši preko 1500 e-mailova islandskim studentima u Rejkjaviku zamolivši ih da mu dopuste da prespava na njihovom kauču. Caseyju se osmjehnula sreća pa je dobio mnogo odgovora i – na njegovu radost – ponudili su mu i više od kauča za spavanje: ponudili su mu šansu da obiđe njihov Rejkjavik. Boravak u tom gradu je za Caseyja bio toliko fantastičan da se odlučio za couchsurfing kao novi metod putovanja.
Par godina kasnije uspio je da prevede svoje iskustvo ujedno u neprofitnu organizaciju i web-stranicu, što je jedan od najpoznatijih primjera ekonomije dijeljenja. Nažalost upravo je sami status CS-a kao neprofitne platforme stvarao prepreku da se osiguraju neophodna sredstava koja bi omogućila da platforma u tehničkom smislu prati pristizanje sve većeg broja novih članova. Couchsurfing je neminovno prihvatio donaciju i to od Benchmark Capitala i Omidyar Networka, investitora rizičnog kapitala, u iznosu od 7,6 miliona dolara, čime je postao B-korporacija tj. obrt koji koristi moć poslovanja u javne svrhe. Godinu dana kasnije Couchsurfing je primio dodatnih 15 miliona dolara, što je omogućilo sada-profitnoj organizaciji da napreduje i da ponudi nove usluge svojim članovima; ipak rješavanje finansijskih problema je samo dio priče jer su se uskoro pojavile nove poteškoće.
Couchsurfing ili pak… sexsurfing? Da li je ovo kraj “nevinih couchsurfera”
“Učinili smo sve što bi učinili i odrasli. U čemu smo pogriješili?”
― William Golding, Gospodar muha
Zajednica couchsurfera se s promjenom finansijskog statusa platforme sve više širila što je ujedno značilo i kraj nevinosti CS-a; nekoliko novih korisnika se nije držalo filozofije dijeljenja već stava da “ruka ruku mije”, često očekujući seks u zamjenu za smještaj.
Samo jednostavno proguglajte couchsurfing ili pročitajte par objava o couchsurfingu na putopisnim blogovima i primijetit ćete kako se platforma počela mijenjati u web-stranicu za traženje partnera. Ne govorim o neobaveznom seksu gosta i domaćina – uopće mi nije cilj da kritiziram dobrovoljni čin između dvije odrasle osobe. Problem kojim želim da se bavim ovdje je taj što “što ljudi koriste ovaj portal da bare djevojke radi besplatanog seksa i obratno”, kao što to kaže Agnes Walewinder, putopisna blogerka. Couchsurfing je trebao da bude sigurna luka za putnike-alternativce, ali se pretvara u “sexsurfing”, zbog čega su putnici, a posebno žene backpacker-turisti, u strahu od seksualnog uznemiravanja, silovanja pa čak i ubistva.
Kao da ovo nije dovoljno, platforma je sada prezasićena tzv. instruktorima zavođenja (“pick-up artists”), osobama (najčešće muškarcima) koje su izvježbane u zavođenju ili proganjanju seksulanih partnera iz navike; odličan način da održite objektivizaciju i ponižavanje žena.
Uzet ćemo kao primjer članke Johna Mavericka “Kako zavesti djevojke na Couchsurfingu” i “8 znakova nestašne djevojke na Couchsurfingu”. Autor tvrdi da se regristrirao na CS-u da bi “umočio” i dijeli svoju “stručnost” pomažući muškarcima kojima je teško doći do seksa. Očito umjesto da predlaže zdrav i uljudan pristup drugom spolu, Maverick zasniva svoje tehnike na podčinjavanju i obmani, predstavljajući žene plijenom koje će muškarci loviti tako što će iskoristiti njihovu navodnu promiskuetnost i površnost. Oba članka su pravi primjer sociopatije, muškog šovinizma i mizoginije, a da ne spominjemo i blagi rasizam, kao u ovoj rečenici: “Iako su neke djevojke iz određenih zemalja lakše za povaliti od drugih, ima nešto u zemljama kao što su npr. Francuska, Finska i Poljska jer vam je kod tih djevojaka skoro zagarantiran seks”.
Nažalost ovo nije izoliran slučaj: “Business Insider” je definirao CS kao “najbolju ikad aplikaciju za spajanje”, dok se vodiči za spajanje objavljuju sve češće, zajedno sa polaznim web-stranicama kao što je Couchbangs: repertoar seksualnih susreta CS-domaćina koji su uspjeli odvući u krevet svoje goste – bili oni muškarci ili žene.
Backpacker. Fotografija: flickr (Garry Knight)
Da li je ovo kraj Couchsurfinga?
Da li je moguće sigurno koristiti Couchsurfing ili bismo ga trebali napustiti i preći na neku drugu platformu kao što je HospitalityClub, Trustroots ili Be Welcome?
CS je zasigurno postao opasniji nego prije, ali njegova zajednica još uvijek broji mnogo dobrih i iskrenih ljudi koji vole putovati; zbog toga moj savjet nikada ne bi bio da napustite CS-zajednicu. Uostalom, ako svi pristojni članovi napuste CS, onda će ova platforma zapravo i postati web-stranica za traženje partnera – a to ne smijemo dozvoliti. Couchsurfing je bio ostvareni san hiljada putnika, a i dalje je moguće održavati taj san ako budemo ohrabrivali ljude da ga koriste u svrhu za koju je namijenjen.
Prema tome ključno je da znamo unaprijed da li da vjerujemo svome domaćinu. Moramo biti informirani o destinaciji i mogućim alternativnim mogućnostima smještaja; istovremeno, od koristi je da pamtimo koje su to osobine svojstvene kod instruktora zavođenja i mogućih seksualnih napasnika. Da bismo vam pomogli, razgovarali smo sa Hannah, iskusnom couchsurfericom, strastvenom avanturisticom, i ona je s nama podijelila svoja dobra i loša iskustva kao i nekoliko savjeta o sigurnosti.
Meeting Halfway: Zdravo Hannah, hvala ti što si odvojila vrijeme da razgovaraš s nama. Da počnemo od početka. Kako si otkrila Couchsurfing?
Hannah: Zdravo, zdravo! Počela sam sama putovati preko granice od svoje 18 godine i ubrzo sam naučila kako štediti na proputovanjima. Također sam naučila da se lako vežem za mjesto koje gledam očima njegovih mještana. Ne sjećam se ko mi je tačno rekao za Couchsurfing, ali sam iskreno željela da odem u Indiju i da odsjednem kod lokalnog stanovništa, tako da sam se prijavila a ostalo je poznato!
MH: Odlično! Bila si veoma hrabra kada si se odlučila da sama otputuješ u zemlju kao što je Indija, uglavnom zato što se smatra da je to opasna zemlja za žene koje putuju samostalno. Kada smo na toj temi, da li si kroz svoje iskustvo couchsurfinga imala poteškoća zbog svog spola, ili si iskusila neprijatne situacije ili osobe?
H: U nekoliko navrata se desilo da muškarac od mene očekuje seks. Na mom putovanju u Škotsku sam upoznala jednu jezivu osobu. Činilo mi se da je sasvim uredu kada smo se našli u kafiću, ali me onda odveo u svoj stan u sred ničega i ponašao se veoma čudno. Prvo sam primijetila ogroman oltar posvećen Margaret Thatcher. Rekao je da će mi skuhati tjesteninu i onda je bukvalno stavio nekuhane špagete u mikrovalnu sa kečapom. Rekao mi je da je duh i pitao me da li bih i ja željela da budem duh. Rekao mi je i da se mnogi couchsurferi na kraju spetljaju, a kada sam rekla da nisam zainteresirana, pokušao je da me ismije jer sam ga optužila da mi se nabacuje. Pitao me želim li čaj, te je zatvorio vrata dok ga je pravio, tako da ga nisam ni popila. Nisam dobro spavala te noći i otišla sam čim je sunce izašlo. Jedino što je rekao na kraju je bilo: “Napiši mi dobru kritiku”.
MH: To je totalno suludo, a mogu zamisliti koliko si se bila uplašila! Većina žena koje pretrpe zlostavljanje ili prijetnje ne prijave svog domaćina da ne bi dobile lošu kritiku na CS-u. Šta si uradila? Jesi li ga prijavila ili mu dala lošu kritiku?
Hannah. Fotografija: Private
H: Nisam ga ocijenila dva dana (bila sam zauzeta pješačenjem i istraživanjem, nisam imala ni trenutka za predahnuti), pa je lažno i zlonamjerno napisao kako sam ja NJEGA iskoristila. Prijavila sam ga CS-u i rekla sam im šta je uradio i mislim da su mu izbrisali račun. Ili je možda on to sam učinio. Mjesecima kasnije sam dobila poruku od muškarca na CS-u sa mojim prezimenom (zamislite!) – bez slika i kritika – u kojoj me naziva ružnom pokvarenom kujom. Odgovorila sam mu da se zabavi o sebi i blokirala ga; nisam više nikada čula ništa od njega.
MH: Nažalost nisi jedina koja je dobila negativnu kritiku od osobe koja ju je seksualno uznemiravala. Bila si hrabra pa si ga prijavila, tako da se nadam da neće dalje uznemiravati druge ljude. Koje kriterije koristiš za izbor svojih domaćina sada, posebno nakon tih nesretnih susreta?
H: Prilično sam izbirljiva. Potrebno je da imaju dosta kritika. Najbolje 30 i više. I pročitam ih sve. A ako su sve kritike od djevojaka onda je to znak upozorenja za mene i takvim osoba se ne javljam. Pročitam profile domaćina u potpunosti jer tako lakše prepoznam prevarante. Pošaljem više poruka a ne samo, “Možeš li me ugostiti?” i uvijek se s njima nalazim na prometnom javnom mjestu. Ponekad prvo provedem noć u hostelu i ako im vjerujete na prvom sastanku onda spavate kod njih iduću noć ili se samo sprijateljite!
MH: Mnogo djevojaka preferira da odsjedne kod drugih djevojaka, podržavaš li to? Ili smatraš da to znači umanjivanje pravog iskustvo CS-a?
H: Iskreno ne slažem se s tim. Odsjedala sam i kod djevojaka i bilo je odlično, ali mi je i drago što sam riskirala sa muškarcima jer sam stvorila nevjerovatna platonska prijateljstva. Nikada se nisam upuštala u odnose sa domaćinom niti sam osjećala potrebu za tim (onaj Škot me prestravio ali sam iskreno smatrala da bih lako pobjegla da me dotakao ili da mi je zaprijetio. Bio je to moj izbor da ostanem do jutra). Ipa, ne određujem ja drugima šta im godi ili ne, prema tome ako se djevojka osjeća bolje kada odsjedne sa drugom ženskom osobom, mislim da to iskustvo uopće neće biti umanjeno ili protraćeno.
MH: Izgleda da ti stvarno voliš CS i šanse koje nudi, zato te pitamo: zašto bi – po tvom mišljenju – svi trebali da barem jednom u životu budu couchsurferi?
H: Što se mene tiče, najbolji dio couchsurfinga je kada vidiš mjesto očima njegovih mještana. Pričat će ti o svom djetinjstvu, govorit će ti o historiji tog mjesta ili će ti jednostavno iskreno reći kako je živjeti u mjestu kroz koje ti tek prolaziš. Pogotovo ako s tobom podijele male tajne o najboljim restoranima i klubovima! Također, za mene, samostalnu putnicu, couchsurfing je sigurniji od hostela jer te vodi neko ko poznaje ulice, običaje i ljude. Ako bauljaš okolo kao izgubljeni turist, možeš postati meta za džeparoše ili ćeš se osjećati zbunjeno i bespomoćno, pogotovo ako se ne možeš sporazumjeti s tim ljudima. Couchsurfing odomaćuje strano mjesto.
MH: Nakon ovih prethodno spomenutih neprijatnih situacija napokon smo došli i do svijetle strane CS-a, pa zašto onda ne bi i završili razgovor sa tvojim najboljim iskustvom dosada?
H: Teško je izabrati najbolje iskustvo, imala sam toliko odličnih iskustava ali dva se posebno ističu. Prvo je u Sarajevu a drugo u Gozu sa 50-godišnjim gej-muškarcem. Živio je sam u fantastičnoj kući nalik na bungalov: bila je to eklektična kuća sa raznim detaljima, ogromnom bibliotekom, recikliranom vodom, bršljanom izraslim i vani i unutra i krovnom terasom. U vrijeme kada sam bila kod njega bio je domaćin za još šest osoba i spavali smo na dvospratnim krevetima i na izvučenim kaučima. On je bio nevjerovatan, stvarno, kuhao bi tri velika topla domaća obroka svaki dan. Potpuno besplatno! Uvijek bi otpočinjao razgovor o historiji, politici, religiji ili životu i naši razgovori za stolom su bili nadahnjujući. Nikada nije ništa tražio zauzvrat. Jednostavno nevjerovatno. Moram da mu se zahvalim i na tome što sam tada upoznala doživotnog prijatelja, još jednog couchsurfera, koji je također bio kod njega i u kontaktu smo do dan-danas.
Moglo bi vam se također svidjeti...
Sve veća porodica: formiranje Evropskog Parlamenta Mladih u Jermeniji Mladi, motovisani i spremni da promene svet: tako se mogu najbolje opisati članovi Evropskog Parlamenta Mladih u Jermeniji (EPM). Hovsep Patvakanzan, predsednik i osnivač EPM Jermenije, ispričao nam je o svojim iskustvima u uspostavljanju ove izuzetne omladinske organizacije u Jermeniji i sjajnim idejama koje su se ostvarile zahvaljujući naporima njenih članova.
Moj jezik, moja dom: Ukrajina Ovoga puta u rubrici “Moj dom, moj jezik,” učimo o ukrajinskom jeziku, kojeg govori 45 miliona ljudi, ali je i jedan od jezika o kome ljudi najmanje znaju.
Najnoviji komentari