Skellig Michael, Irska. Nema mnogo onih koji su upoznati s poviješću ovog otoka, koja se svojom legendom nametnula i pobijedila trenutnu stvarnost.
Napisala Alessandra Ivaldi / 20.6.2017
Prije svega možemo reći da se radi o početnoj točki zamišljene linije koja seže sve do Jeruzalema. Slijedeći tu liniju nailazimo na drugih šest lokaliteta: planinu Svetog Mihovila u Cornwellu, planinu Svetog Mihovila u Francuskoj, zatim Svetište Svetog Mihovila u Val di Susa i svetište Sv. Mihovila Arkanđela u Puliji (obje se nalaze u Italiji), samostan Symi u Grčkoj te na kraju samostan na planini Karmel u Izraelu. To su naime sedam svetih lokaliteta posvećenih Svetom Mihovilu (na staroirskom ili gaelskom jeziku Skellig Michael znači upravo Mihovilova Stijena) i međusobno udaljenih tisuću kilometara.

Photo: flickr (IrishFireside)
Sada je jasno da je priča koja slijedi duboko povezana sa svijetom religije. Također možemo nadodati da je 1996. godine otok upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine te je pravi primjer ekstremnoga asketizma i rigoroznog načina života koji su vodili monasi prvog Keltskoga kršćanstva.
Skellig Michael (Veliki Skellig) je veći od dva pripadajuća otoka i udaljen je 17 kilometara od obale pokrajine Kerry. To je mjesto gdje ocean u potpunosti pokazuje svoju zastrašujuću moć i čineći pristup dvama otocima gotovo nemogućim za ostatak svijeta.
Sve do 6. stoljeća poslije Krista Skellig Michael bio je nastanjen isključivo morskim pticama…Što se potom događa? Godine 588. grupa se hrabrih redovnika sa svojim rudimentarnim plovilima uspjela iskrcati na otok Koloniziravši ga, na vrhovima su strmih stijena izgradili jedan od izuzetnijih samostana na svijetu.

Photo: flickr (Care_SMC)
Jedini način da se dođe do samostana jesu strmih 600 stepenica, uklesanih u stijene visoko iznad mora. Stari križ High Cross gleda na skromne nastambe monaha koje su u potpunosti izgrađene od kamena.
Stil života u ovom samostanu u mnogočemu se razlikovao od onog koji su vodili monasi na kopnu. Zbog manjka obradive zemlje potrebne za kultivaciju žitarica, održavanje vrtova redovnika bilo je otežano. Ti su vrtovi su bili zaštićeni zidovima samostana. Prehrana redovnika većinom je sadržavala ribu, meso ptica te jaja koja su gnijezdila na području otoka.

Photo: flickr (Care_SMC)
Povjesničari se ne slažu u potpunosti oko vremenskog perioda kada je samostan u potpunosti napušten. Pretpostavlja se da je tijekom 12. stoljeća došlo do velikih klimatskih promjena. Naime, uslijed hladnijih temperatura i sve češćih oluja otok je postao još manje gostoljubiv nego prije, stoga je došao trenutak da se monasi sa Skellig Michaela vrate na kopno.
U 16. stoljeću ovaj su otok i njegov impozantan samostan posjećivali vjernici koji bi jednom godišnje hodočastili do Skellig Michaela. Bezobzira na to, i dalje su kao i nekad jedini stanovnici otoka ostale ptice, točnije, živahni tupici.

Photo: flickr (Maureen)
U međuvremenu su razni umjetnici, pisci, glazbenici pa čak i režiseri postali žrtve divlje ljepote ovoga mjesta. Ne vjerujete? Onda pogledajte sedmi nastavak Ratova Zvijezda “Sila se budi” iz 2015. godine i obratite pozornost na posljednje scene filma. Upravo tako, prekrasan, dalek i nedostupan otok koji ćete vidjeti nije niti jedan drugi nego naš Skellig Michael, čiji će se pejzaži ponovno moći vidjeti i u sljedećem nastavku sage zvanom “Poslijednji Jedi”, koji će izaći idućeg prosinca.
Poslije ove priče nije vam se probudila volja da organizirate putovanje u Irsku? Nažalost ili na sreću, Skellig Michael nije meta mnogih turista, naime, većinom su obeshrabreni njegovom udaljenošću i mnogim restrikcijama koje je nametnula irska vlada. Ustvari, samo deset brodova ima dopuštenje da isplove s obale Kerry te na legendarni otok mogu prevesti najviše dvanaest osoba, i to samo jednom dnevno.

Photo: flickr (GGzeOuf)
Logično je da su mjere postrožene radi boljeg očuvanja ovog jedinstvenog mjesta. Najugroženijim smatra se upravo stepenište koje vodi do samostana. S jedne strane veliki broj posjetitelja mogao bi nanijeti nepovratnu štetu starim stepenicama, dok s druge strane to isto stepenište nije sigurno za one koji se osmjele na ovaj uspon.
Zatim, nemoguće je pristupiti otoku u slučaju lošeg vremena jer tada posjet Skellig Michaelu puno opasniji.
Usprkos rečenom, jedno je sigurno, ne postoji dovoljno velika prepreka koja bi spriječila posjet jednom toliko čarobnom i sugestivnom mjestu. To je putovanje koje bi vrijedilo svake muke.
Najnoviji komentari