Palestina se nalazi pod izraelskom okupacijom već pedeset godina. Jedno od područja na kojem je bilo najviše sukoba između izraelskih naseljenika i Palestinaca je Hebron na Zapadnoj obali. Pa kako izgleda svakodnevni život pod okupacijom i naseljeničkom politikom?
Napisala Anja Meunier / 10.3.2017
Naseljeničko područje zvuči kao nešto veoma miroljubivo. Zamišljaš male kuće usred obradive zemlje koje su sagradili avanturisti i istraživači. No, stvarnost je donekle drugačija. Nakon što je Zapadna obala okupirana od strane Izraelaca tijekom Šestodnedvnog rata 1967. godine, na tom prostoru počela su nicati izraelska naselja. Mnoga od njih na zemlji koja, iz izraelske perspektive, nije pripadala nikome. Dobar dio ove zemlje, ipak, koristile su palestinske zajednice kao zajedničku zemlju, i ona prema običajnom pravu nikada nije registrirana u zemljišnom registru. Ujedinjeni Narodi su u prosincu 2016. godine usvojile rezoluciju u kojoj su pozvali na ukidanje politike izrelskog naseljavanja i kojom su ta naselja proglasila nezakonitim prema međunarodnom pravu.
Znak na granici okupacijske zone A © Anja Meunier
Ostala izraelska naselja su sagrađena na registriranoj privatnoj palestinskoj zemlji, koja je pak ilegalna prema izraelskom zakonu. Unatoč tomu, stanovnici se nalaze pod vojnom zaštitom i u veljači 2017. godine Izrelska vlada je donijela zakon , kojim je retroaktivno legalizirala 4,000 ovih ilegalnih naselja.
U Hebronu, sukob između Palestinaca i izraelskih naseljenika je postao užaren. Hebron je jedini grad na Zapadnoj obali gdje se izraelska naselja nalaze točno u središtu grada. Hebron ima osobitu važnost za sve tri monoteističke religije jer je to mjesto gdje su pokopana tri patrijarha: Abraham, Jakov i Izak, u Špilji Patrijarha u starom gradu. Blizina ovih svetih mjesta, kao i visoke socijalne naknade koje izraelska država plaća naseljenicima, čine ova naselja u Hebronu vrlo privlačnim za ultra-ortodoksne Židove.
Dio stare tržnice u centru Hebrona © Anja Meunier
Naselja u središtu grada – gdje živi oko 500 židovskih naseljenika – nastala su kao rezultat nezakonite okupacije privatnih palestinskih kuća. Zbog tenzija između Palestinaca i izraelskih naseljenika, štiti ih oko 3,000 vojnika. Cijele četvrti ulica su nepristupačne Palestincima i odvojene su nizom kontrolnih točaka. Bivše trgovačka ulica je sada gotovo napuštena. Prema podacima B’Tsalem-a, jednog izraelskog informacijskog centra za ljudska prava na okupiranim teritorijama B’Tselem, 42% palestinskih kuća u starom dijelu Hebrona su ili prazne ili okupirane od strane naseljenika i 77% trgovina je zatvoreno.
Ghassan je odrastao u starom gradu Hebronu.
Ghassan ima 20 godina i odrastao je u dijelu starog grada Hebrona. Vlasnik je hostela „Hostel u Hebronu“ i organizira političke obilaske starog grada za malobrojne turiste koji dolaze u grad. On nam je pokazao blokirane ulice, gdje se iza bodljikave žičane ograde nakupljalo smeće, i rekao nam da se ljudi koji još uvijek tamo žive uznemiravaju i diskriminiraju. „Ljudi iz Hebrona se boje doći u stari grad jer ih vojnici zaustavljaju i uznemiravaju. Oni ne žele da ljudi dolaze ovamo i zbog toga im to otežavaju, traže im osobnu iskaznicu cijelo vrijeme ili ih zadržavaju satima bez ikakvog razloga, samo da ne bi ponovno došli.“ Postoje tamo zgrade s palestinskim trgovinama u prizemlju i stanovima izraelskih naseljenika iznad njih. Ponekad bacaju smeće, kamenje ili čak izbjeljivač i urin s tih katova prema dolje, objašnjava Ghassan.
Mreža za zaštitu od kamenja i smeća © Anja Meunier
Mnoge obitelji se sele u novije dijelove grada bježeći od stalnih ispitivanja i kontinuiranih uznemiravanja. „Odrastajući ovdje ne vidiš mnogo lijepih stvari, vidiš samo izraelske vojnike, vidiš samo izraelske granice, izraelske naseljenike koji hodaju ulicama s pištoljima i maltretiraju te.“ Unatoč tome, Ghassanova obitelj još uvijek živi u centru grada. „Ako napustimo naše domove, naseljenici će se useliti i tako ponovno steći više teritorija“.
Kontrolna točka na rubu starog dijela Hebrona © Anja Meunier
Posjetili smo Carol iz Kršćanske mirotvorne grupe, međunarodne aktivističke organizacije, koja živi u središtu Hebrona. Oni promatraju i bilježe situaciju i, ako je potrebno, mirno interverniraju. Carol je sijeda žena, koju bih prije srela u dnevnoj sobi svoje bake nego u vojno-okupiranoj kriznoj zoni. Međutim, čim počne pričati, ovaj prvi dojam odmah nestane. Ona govori brzo i odlučno i jako je smirena.
„Naravno da imamo ograničene mogućnosti za intervenciju“, govori, „ali ponekad je sasvim dovoljno da neki stranac bude prisutan ovdje. Kada postoje posmatrači ponašanje se obično promijeni.“ Na taj način, na primjer, Carol i drugi aktivisti štite djecu na putu prema školi od pretjerano dugih provjeravanja i drugih represivnih mjera. Pozovu ih prijatelji i susjedi ako vide neko uhićenje ili veći sukob negdje; članovi CPT-a onda pokušavaju prenijeti vijest o situaciji. Uz izravnu pomoć na terenu, aktivsti također dokumentiraju događaje i izvještavaju organizacije za ljudska prava i Ujedinjene Narode.
Pogled na Hebron © Anja Meunier
Ghassan se nada da će sukob uskoro završiti, ne sviđaju mu se nasilni otpori i prosvjedi. „Ne idem na prosvjede, jer su moguća samo tri scenarija: Ili ćeš nastradati, ili ćeš biti ubijen ili će te uhititi.“ Umjesto toga on nastoji informirati ljude iz drugih zemalja o situaciji u Hebronu tijekom svojih obilazaka. „Želim da ljudi znaju o objema stranama: izraelskoj i palestinskoj jer mediji ne prikazuju ono što se stvarno događa ovdje.“
Ne samo da ne postoje gotovo nikakvi izvještaji na međunarodnoj sceni o uvjetima u kojima ljudi žive u područjima koja je Izrael okupirao, nego i mnogi Izraelci ne znaju što se tamo događa. Zbog toga je organizacija B’Tsalem B’Tselem pokrenula projekat kojim dijeli kamere Palestincima koji žive u područjima gdje su tenzije najveće i gdje su eskalacije česte. Ghassan se također nada da će ova inicijativa biti veliki uspjeh. „Svijet misli da smo mi teroristi i kriminalci, ali mi to nismo. Mi smo dragi i prijateljski nastrojeni ljudi koji žele bolju budućnost. Mi smo ljudi kao i svi drugi na ovom svijetu. Želimo slobodu i dobar život te da se osjećamo sigurno kada idemo kući.“
Moglo bi vam se također svidjeti...
Evropa i ja – ljubavno pismo Evropa prolazi kroz težak period, ali uz malo nade i trunčicu idealizma, ovu krizu možemo prevazići. U pismu posvećenom svom rodnom kontinentu, naša autorka se priseća najboljih trenutaka iz mladosti u njemu, i izražava svoja nadanja za budućnost. Ljubavno pismo Evropi.
Između legendarne povijesti Irske i znanstveno fantastične budućnosti Ratova Zvijezda Skellig Michael, Irska. Nema mnogo onih koji su upoznati s poviješću ovog otoka, koja se svojom legendom nametnula i pobijedila trenutnu stvarnost.
Najnoviji komentari