Dan kada su objavljeni rezultati referenduma o izlasku Velike Britanije iz EU, 24. lipanj, dogodio se prije nekoliko tjedana. Osjećaji iznenađenja i nevjerovanja koji su Ujedinjeno Kraljevstvo, Europa i svijet iskusili taj dan su se slegnuli i zemlja je sada drugačija nego što je bila. Što se promijenilo i što nam budućnost donosi?
Odmah u prvim danima nakon referenduma eskalirao je broj rasističkih i ksenofobičnih napada u Ujedinjenom Kraljevstvu. Poljske obitelji pronašle su kartice u svojim poštanskim sandučićima na kojima je pisalo: „Napustite Europku Uniju, neće biti više poljskih štetočina”. Ljudi su bili verbalno napadani na ulici i govorilo im se da spakiraju svoje torbe.
Anna dolazi iz Poljske i živi sa suprugom Britancem i njihovim sinom u Engleskoj. Ono jutro nakon referenduma kolega na poslu joj je savjetovao da napusti sobu nakon što mu je rekla da je glasovala za ostanak u EU. “Ljudi koje sam poznavala godinama grlili su me i uvjeravali da njihov glas za izlazak nije ništa osobno, ali ja nisam razumjela kako nisam primjetila tu stranu u njima prije. Da budem iskrena, to je okrenulo moje vjerovanje u čovječanstvo naopačke. Zadnjih 15 godina sam bila zaboravila da imam naglasak, sve do tog jutra.”
U međuvremenu su Anna i njezin suprug razmišljali o preseljenju u drugu zemlju Europske unije. Više se ne osjećaju ugodno u Britaniji. “To je postalo veoma sivo i tužno mjesto za život.” Oni će otići natrag u Poljsku ili u Italiju. “Ja vodim uspješnu glazbenu školu. Zapošljavamo šestero ljudi i imamo oko 200 učenika. Moj suprug sklada glazbu za medije.” Anna bi odustala od svega toga kako bi krenula ispočetka u novoj zemlji. “Prva stvar koju sam uradila u petak ujutro nakon referenduma je da sam aplicirala za poljsku putovnicu za mog sina. Nikad nisam ni pomišljala da ću to morati uraditi.”
Jenni je također zabrinuta zbog rasta ksenofobije u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ona je Britanka, ali živi u Njemačkoj 15 godina. Njezin sin je dijete s invaliditetom. Nakon što su objavljeni rezultati referenduma osjećala se izdano. “Osjećala sam kao da me je moja zemlja obilježila kao “prljavog imigranta” budući da su pozivali na zaustavljanje imigracije.” Povratak u Ujedinjeno Kraljevstvo za nju sada ne dolazi u obzir. “Kada čitam o rasizmu, pitam se kada će početi nasilje i diskriminacija i prema ljudima s invaliditetom.” Da bi bila sigurna da će moći živjeti i raditi u Njemačkoj u budućnosti, ona sada aplicira za njemačko državljanstvo za sebe i svog sina. “Svi Nijemci su bili jako ljubazni do sada.”
Josie je studentica Europskih i Političkih znanosti u Londonu. Ona također smatra da se njezina domovina promijenila na gore nakon referenduma. “Osjećam kao da ovdje postoji zabrinjavajuće velika grupa ljudi koji su glasali za izlazak zbog rasističkih razloga i da oni misle da je njihov glas za izlazak legitimizirao njihova rasistička mišljenja. Naravno da je bilo problema i prije referenduma, ali čini se da je mentalitet ‘male Engleske’ postao daleko glasniji nakon rezultata.”
Josien dečko je Poljak koji živi u Varšavi. Nakon što diplomira voljela bi živjeti negdje u Europi. To bi moglo biti malo teže u budućnosti. “Iako se ništa konkretno još nije promijenilo, osjećam da moram promisliti o mnogim mojim životnim planovima koje sam uzimalo zdravo za gotovo. Da li sada trebam npr. imati neku ‘korisnu’ vještinu kako bi me druga zemlja pustila da uđem?”
“March for Europe”, 3 September 2016 in London
Hoće li ili neće sloboda kretanja u Europi i dalje biti odobrena u budućnosti je nešto oko čega je Katie također zabrinuta. Ona je Britanka i živi s dečkom Argentincem u Argentini. Oni upravo očekuju svoje prvo dijete. Katie kaže da želi da njezin sin ima jednake mogućnosti i slobodu da živi, putuje i radi u drugim EU zemljama kao što je i ona imala. “Bila sam Europljanka cijeli svoj život, a sada mi je to oduzeto. Moje dijete nikada neće znati što je to,” kaže ona. “Kada sam se probudila taj petak ujutro i vidjela da smo glasali za izlazak, plakala sam. Doslovno sam briznula u plač i plakala, jer sam jedino mogla vidjeti sve prilike koje su oduzete mom nerođenom djetetu.”
Planovi za budućnost ove mlade obitelji sada su stavljeni na čekanje. Katie i njezin dečko bi željeli dobiti ‘Certificado de Convivencia’ u Argentini, registrirano partnerstvo za one koji žive zajedno, što ne postoji u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali postoji npr. u Španjolskoj i Nizozemskoj. “S time on ima pravo prebivališta u Europskoj Uniji, sa svojom europskom partnerkom, odnosno sa mnom. No, sada kada napuštamo Europsku Uniju, nemamo više tu mogućnost.” UK ima strože imigrantske zakone za građane koji žive izvan EU nego druge zemlje članice, ali ako provedeš duže vrijeme u drugoj zemlji članici Europske unije, preseljenje u UK ne bi više bio problem. “Tako da je sada, u biti, jedini način da budemo zajedno kao obitelj, da se vjenčamo, u što niti jedno od nas ne vjeruje.”
Hoće li rezultati u Velikoj Britaniji ostati izoliran slučaj ili će biti i drugih referenduma i izlazaka? To vjerojatno također ovisi od toga hoće li Britanci uspjeti okrenuti ovu novu situaciju u njihovu korist. “Theresa May se doima kao veoma pragmatična osoba, pa mislim i nadam se da će se fokusirati na zadržavanje slobodne trgovine u EEA, što će morati doći u paketu sa slobodom kretanja”, kaže Josie. Što, pak, misli o Davidu Daviesu još uvijek ne zna. “Ne znam puno o njemu, ali već mi se čini da iznosi odvažne tvrdnje poput Borisa Johnsona nekada, o tome kako ćemo moći dobiti sve što želimo, ali ne vjerujem da je to moguće, ne bez kompromisa.”
Jenni ističe kako je Europska Unija važna za mir u Europi i poziva da se ne zanemaruje povijest. “Čini se da postoji jaka tendencija jačanja potpore desno orijentiranim grupama koje su sve glasnije. Moramo se prisjetiti Europe u 1930-im godinama i naučiti lekciju. Glas razuma se mora čuti, i činjenice, a ne strah, moraju pobjediti.”
Oni koji bi željeli unaprijediti EU trebali bi to raditi iznutra, smatra Katie. “Ako ostanete u Europskoj Uniji, barem možete reći: “Ne sviđa nam se to, zbog ovoga, ovoga i ovoga, i bi mi željeli da se to promijeni’, radije nego da dignete ruke od svega i kažete ‘U redu, gotovo je, ja dolazim’. Mislim da je to bila jako naivna odluka britanske javnosti.”
Ako bi došlo do daljnjeg glasovanja Katie preporučuje da se pojavite na glasovanju. “Ne budite patetični. Nemojte misliti: ‘Ma moj glas ne vrijedi’, nemojte misliti da nacionalisti neće nikada pobijediti. Jedini način da se izborite za svoje pravo da ostanemo dio Europske Unije je da odete i glasate.”
Moglo bi vam se također svidjeti...
Kulturna razmolikost je najveća snaga Europe U Europi postoji toliko puno različitih država i kultura da je teško i zamisliti da se svi slažemo. No ipak, slažemo se. Donekle. No, neka zadirkivanja i prepirke dogode se i u najboljim obiteljima. Ali, ono što nikada ne bi smjeli zaboraviti je da je ta različitost upravo naša najveća prednost. Devet različitih ljudi iz različitih dijelova Europa reklo nam je što misle da bi ljudi u njihovim zemljama mogli…
Post-Erasmus Blues: Zdravo, moje ime je… Iako nije prepoznat kao medicinsko stanje, taj mračni osjećaj koji dobiješ pri povratku matičnom univerzitetu je poptpuno uobičajen, i to je ono što svaki bivši Erasmus student proživljava nakon povratka kući, zar ne? U našem novom ciklusu priča, moći ćeš pratiti priču naše autorke na njenom povratku u “normalni život”, nakon jedne godine studiranja vani.
Najnoviji komentari