“Ne treba ti samo Leica, nego i glava i oko”

1914. godine Oskar Barnack, zaposlenik u optičkoj tvrtki Leitz u njemačkom gradu Wetzlar i strastveni amaterski filmski producent, razvio je prvu minijaturnu kameru koja nije koristila staklenu ploču za ekspoziciju kao druge kamere tog vremena, nego filmsku traku. Nakon što je predstavljena na tržištu 1924. godine postigla je svjetski uspjeh, a njezina kompaktna veličina omogućila je sasvim novu vrstu fotografije. Od 2014. godine izložba “Oči širom otvorene – 100 godina Leica fotografije ” daje pogled na kulturu koja je okružuje i predstavlja najbolje radove stoljeća u različitim europskim gradovima.

Leica prototip iz 1914

Leica prototip iz 1914 © Leica Camera AG, 2016 / Kunstfoyer

Hans-Michael Koetzle, povjesničar fotografije i kustos, započinje svoju turu u ‘Kunstfoyer München’ pokazujući inovacije i tehničke detalje prve Leice. U to vrijeme izumitelj Oskar Barnack zvao ju je “Liliput”, budući da joj je posebno obilježje bila mala veličina. To je također bio razlog uspješnosti kamere i revolucije koju je uzrokovala. “Odjednom ste mogli staviti kameru u džep svoje jakne i uvijek je nositi sa sobom. Ako bi ugledali uličnu tučnjavu mogli ste je izvaditi i tek tako bi dobili sliku. Da ste morali otići kući i donijeti ovu veliku kutiju, trenutak bi već odavno prošao”, objašnjava Koetzle.

Zbog mnogih novih kreativnih mogućnosti, fotografi su po prvi put mogli predstaviti svoj jedinstven pogled na svijet. Henri Cartier-Bresson, osnivač Magnum agencije, jednom je rekao: “Upravo sam otkrio Leicu. Postala je produžetak mog oka i nisam se razdvajao od nje otkada sam se je otkrio. Obilazim ulice cijeli dan, osjećajući se vrlo napeto i spremno da skočim, odlučan da “uhvatim” život – da očuvam život u činu življenja.” Spontanost i neposredna blizina događajima je ono što je Leica slike učinilo jedinstvenim.

Ramón Masats, Bez naslova, Tomelloso, Španjolska 1960 © Ramón Masats, 2016 / Kunstfoyer

Ramón Masats, Bez naslova, Tomelloso, Španjolska 1960
© Ramón Masats, 2016 / Kunstfoyer

No, ova nova vrsta fotografije, demokratizirana zbog tehničkih promjena, otvorila je debatu koja traje do danas. Kada je fotografija umjetnost? Ako svi mogu praviti slike, svugdje i u bilo koje doba, jesu li onda svi umjetnici? Koetzle sažima raspravu na ovo: “Nije dovoljna samo Leica, moraš imati i glavu i oko”.

Leica se koristila u različitim žanrovima tijekom mnogih desetljeća. Ovaj široki spektar, koji ide od ulične fotografija preko ratnih reportaža i modnih fotografija, je također vidljiv i na izložbi. Među fotografijama su mnoga remek djela koja će većina posjetitelja prepoznati, kao npr. ‘The Falling Soldier’ Roberta Capa načinjena tijekom španjolskog građanskog rata ili portret Che Guevara ‘Geruillero Heróico’ Alberta Korde.

Herbie Yamaguchi: "we are still alive"

Herbie Yamaguchi: “we are still alive” (“Još uvijek smo živi”), Japan 2011
Tri generacije. Baka, majka i unuka ponovno se sreću u kriznom smještaju u Fukushimi i slave što su preživjele, 2011
© Herbie Yamaguchi, 2016 / Kunstfoyer

Obilazak s kustosom uključuje i brojne smiješne anegdote o fotografima, a mnoge od njih Koetzle osobno poznaje. Govori nam tako o tome kako je Alberto Korda dao svome prijatelju i fotografu René Burriju kopiju svoga slavnog Che Guevarinog portreta i potpisao je sa: “Za moga prijatelja, najslavnija slika Che Guevare.” Poslije je Burri vratio uslugu poslavši mu kopiju svoje slike “El Che Fumando”, koju je potpisao sa: “Za moga prijatelja, najbolja slika Che Guevare.”

No, čak je i sam Koetzle tijekom izložbe doživio jako puno. “Vidio sam jednu japansku obitelj: oca, majku i tri sina. Gledali su fotografije Herbie Yamaguchi napravljene nakon potresa u Fukushimi. Pitao sam ih: “Sviđaju li vam se slike?”. Otac je mirno klimnuo glavom i rekao “Da. Ja sam fotograf također.” Obitelj je putovala toliko daleko samo da bi vidjela ove fotografije obješene na zidu ovdje u Njemačkoj. To je bilo uistinu dirljivo.”

Izložba prikazuje rad renomiranih međunarodnih Leica fotografa kao što su Alexander Rodtschenko, Henri Cartier-Bresson, Robert Capa, Christer Strömholm, Bruce Davidson, F.C. Gundlach, Fred Herzog, Robert Lebeck, William Eggleston, Will McBride, Paolo Roversi, René Burri, Alberto Korda, Thomas Hoepker, Bruce Gilden, Mark Cohen, Nobuyoshi Araki i mnogih drugih. Prikazivati će se u Kunstfoyer Münchenu do 5 lipnja. Nakon toga izložba nastavlja turneju po raznim europskim gradovima, uključujući Madrid i London. Opsežan katalog izložbe objavio je Kehrer.

 

 

[crp]

Author

Anja Meunier (Njemačka)

Studira: Matematiku i Ekonomiju

Govori: njemački, engleski, španjolski

Europa ima… prelijepe zemlje, zanimljive ljude, sjajan životni stil. Zbog toga mora ostati ujedinjena.

500px: Anja Meunier

Prijevod

Nikolina Marjanović (Bosna i Hercegovina)

Studij/posao: Magistrica povijesti i arheologije

Govori: hrvatski i engleski

Author: Anja

Share This Post On

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

css.php

Nastavkom pregledavanja ove stranice slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Opcija kolačići (Cookies) na ovoj stranici postavljena je u svrhu poboljšavanja vašeg iskustva pregledavanja. Ako nastavite koristiti ovu stranicu bez mijenjanja postavki kolačića ili ako samo kliknete opciju "Prihvati" slažete se s ovim navedenim.

Zatvori