Imaš 18, 25 ili 30 godina. Želiš vidjeti svijet, doživjeti međunarodno iskustvo koje će te trajno obilježiti prije nego nastaviš sa svojim životom. A jedino što te uslovljava je cijena avanture. Ako tome pridodaš ljubav prema djeci, vjerojatno ćeš se (ako već nisi) odlučiti da radiš kao au pair u inozemstvu, kao i Esther, Heather, Janika i Rode.
Ovaj novi trend je susret dva pravca: s jedne strane tu su obitelji koje trebaju dadilje na puno radno vrijeme po povoljnoj cijeni, a s druge su osobe koje žele doći u dodir s novom kulturom, a smještaj im je osiguran. Au pair agencije i web stranice spajaju ova dva profila ljudi. Uvjeti rada, regulirani prema različitim zakonima ovisno o državi, se usaglašavaju individualno, od slučaja do slučaja. “Mi smo imali samo usmeni dogovor, nikada nisam ništa potpisala,” objašnjava Esther, koja je radila kao au pair u Irskoj na ljeto 2011. godine. “Zbog toga su me ljudi iz agencije savjetovali da se ne miješam u kućanske poslove više nego je to potrebno. U suprotnome se obitelj navikne na to, pa na kraju radiš više nego što je dogovoreno.”
Esther u dvorcu Malahide, Irska
Glavna motivacija za većinu au pair učesnika je korišćenje slobodne godine između srednje škole i studija, usavršavanje jezika zemlje u kojoj borave ili jednostavno odlaganje onog neizbježnog trenutka u kojem morate odlučiti što želite učiniti sa svojim životom. No, preokretanje te ideje u svakodnevnu rutinu življenja s djecom je ipak nešto drugo i nisu baš svi kvalificirani za to. “Potrebno je jako puno strpljenja i malo neovisnosti jer po dolasku tamo ne poznaješ baš nikoga”, objašnjava Janika, koja je također radila kao au pair 2001. godine. Za druge, poput Heather, godinu dana boravka van SAD-a je bio veliki doprinos njezinom studiju Edukacije i razvoja djece: “Otišla sam tamo s velikom ljubavlju prema njemačkoj kulturi i poviješću i veoma ograničenim, ali iskoristivim, znanjem jezika.”
Heather u Munichu
Uvjeti za rad su različiti, ovisno u kakvoj obitelji radite i sam au pair učesnik odlučuje da li je želi prihvatiti ili ne. Rode, koja je otputovala iz Brazila kako bi radio u Europi, imala je posve različita iskustva: “Zadnja obitelj u kojoj sam boravila mi je pomogla i podržavala me u svemu, bila sam kao članiica obitelji. Međutim, nisam imala dobra iskustva s prvom obitelji. Tražili su od mene da čistim i bila sam slabo plaćena”.
Rode u Irskoj
Ostavljajući po strani nečiju subjektivnu sreću, sasvim je uobičajno da au pair grupe odlaze zajedno u šetnje ili u park s djecom. To za posljedicu ima i neke sjajne trenutke i anegdote koje su sastavni dio njihove svakodnevnice: “Roditelji djece o kojoj sam se brinula imali su im običaj govoriti da mi budu poslušni, jer sam ja šefica,” prisjeća se Esther smijući se. “Jednog dana, u parku, jedno od njih me je pozvalo i dok sam hodala prema njemu jedna je žena mu je prišla i upitala ga: “Tko je Esther?”. Veoma sam se iznenadila kada je odgovorio: “Šefica.” Zarumenila sam se,” priznaje.
Janika na Cliffs of Moher, Irska
Također, za osobe poput Heather, život s obitelji bio je i osobni izazov u drugim aspektima: “Imala sam 23 godine i bilo mi je veoma teško odreći se nekih svojih sloboda u korist majke koja me je primila. Ja tada nisam živjela sa svojom majkom i bila sam neovisna o njoj već nekoliko godina.” Unatoč činjenici da su se njihove osobnosti ponekad sukobljavale, dobar odnos koji je imala s djecom kompenzirao je tu malo lošiju stranu svega. S druge strane, Rode naglašava kulturološki aspekat njezinog boravka tamo: “Naučila sam puno više o novoj kulturi i jeziku.”
Međutim, kako oni definiraju svoju avanturu? “Bilo je to sjajno iskustvo,” odgovara Janika jasno. “Smatram ih svojom Irskom obitelji,” dodaje Rode. Svi oni se slažu da dobri trenuci nadmašuju one loše, kako u profesionalnom smislu tako i na osobnoj razni. “To iskustvo pomoglo mi je da sazrijem. Otkrila sam predivnu zemlju u koju se moram jednom vratiti, a i znatno sam unaprijedila svoj engleski,” objašnjava Esther. Heather, s druge strane, zaključuje: “Bilo je to iskustvo koje se doživi samo jednom u životu i bilo je vrijedno nostalgije za domom, frustracija i kulturoloških zabluda koje sam iskusila.”
Moglo bi vam se također svidjeti...
“Šta ćeš studirati?” VS “Šta ćeš da radiš? Portret kulturoloških različitosti Nakon što ste završili srednju školu, direktno produžavanje na fakultet može djelovati kao logična ili pak jedina opcija u zemljama poput Španije. Međutim, u drugim zemljama kao što je Njemačka, godinu dana pauze pred fakultet postalo je popularna tema. Razlika između ove dvije kulture prikazana je kroz odgovore na dva pitanja: šta ćete studirati i čime ćete se baviti. Autorka je sve objasnila kroz svoje iskustvo sa Erasmus-om.
Sve je drugačije – Kako je referendum promijenio Veliku Britaniju? Dan kada su objavljeni rezultati referenduma o izlasku Velike Britanije iz EU, 24. lipanj, dogodio se prije nekoliko tjedana. Osjećaji iznenađenja i nevjerovanja koji su Ujedinjeno Kraljevstvo, Europa i svijet iskusili taj dan su se slegnuli i zemlja je sada drugačija nego što je bila. Što se promijenilo i što nam budućnost donosi?
Najnoviji komentari