Irina je mlada žena iz Rumunije; putnička duša. Rođena je i odrasla u Bukureštu, a putuje od svoje devete godine. Već 20 godina pjeva u horu i mnoga od njenih prvih putovanja desila su se upravo pod okriljem grupnih gostovanja.
Počela sam da putujem zbog zabave, ali istina je da nakon 20 godina, s vremena na vrijeme čujem glas koji me poziva da napustim zemlju; to je unutrašnji sat koji zvoni kao podsjetnik da vidim različite kulture, nove stvari i ljude. Ponekad preferiram strance u odnosu na Rumune, i dok sam na putu imam osjećaj da ću se jednog dana probuditi na nekom novom mjestu, i neću razumjeti ni riječ zvaničnog jezika mjesta na kojem se nalazim”, odgovara ona na pitanje zašto putuje.
„A zašto stranci u odnosu na Rumune?“, znatiželjna sam da saznam, jer sam se doselila u Rumuniju prije dvije godine, i već je doživljavam kao dom. „Pa, kada odete u inostranstvo ulice su čistije, ljudi nijesu tako tužni; nebo nije poput onog u Rumuniji. Kada putujem avionom lako je razlučiti kada sam iznad Rumunije: nebo je sivo i prašnjavo, puno oblaka. Na primjer, kada sam putovala u Japan, mogla sam da vidim sve reljefne oblike pod sobom“.
Irina
Irina je posjetila Švajcarsku, Francusku, Bugarsku, Mađarsku, Češku, Njemačku, Belgiju, Švedsku, Grčku, SAD; bila je u Italiji i Sardiniji, pa čak i u Japanu. „Bilo je zanimljivo raditi to; skupljala bih novac prije puta, ili se zapošljavala u mjestima koja bih posjetila: na primjer, u Grčkoj sam tri mjeseca radila kao fotograf na ostrvu Rodos, što mi je poslužilo kao glavni izvor prihoda za tromjesečni „backpacking“ po Evropi.
Njena putovanja nisu naišla na jake prepreke; njena majka je, zapravo, vrisnula od sreće 2010. godine, kada je Irina obavijestila roditelje da se seli u Grčku na neodređeno. „Moj otac ne iskazuje svoja osjećanja toliko često, pa se bojim da ne znam kako se tada osjećao“. U svakom slučaju, Irina je bila pažljiva. „Bez stopiranja, bez ekstremnih stvari“.
Irina se pakuje.
Šta najviše voli da radi dok je u inostranstvu? „Da pješačim, da se izgubim u centru grada, da uživam u predjelima oko sebe, da istražujem i osjetim mjesto… i lijepe kafiće!“, kaže ona, i nastavlja sa nabrajanjem svojih omiljenih destinacija: Budimpešta, Pariz i Prag, Budina bašta u Japanu, i „Berggarten“, botanička bašta puna orhideja u Hanoveru, Njemačka. Voljela je svoje domaćine: rumunsku porodicu koja živi u Briselu i švedsku porodicu u Stokholmu zbog njihovog načina života i gostoljublja. Nikada neće zaboraviti američku porodicu koju je upoznala u Salt Lejk Sitiju. Voljela je Švedsku, i uz osmijeh kaže da je „vrijeme bilo hladno, ali ljudi nijesu“.
Irina takođe ima nekoliko savjeta za putnike: prije svega, budite svjesni svojih ograničenja. „Osoba koja putuje mora da bude svjesna načina na koji voli da putuje, kao i da ima prijatelja sa sobom ili u mjestu ka kojem se zaputila. Prijatelj je destinacija, sidro“. Vjeruje da svi mi imamo izvjesna očekivanja prije svakog putovanja, ali treba znati da li ih je moguće ostvariti.
Cipele
“A sada želim da odem i isplaniram svoje sljedeće putovanje“, šapnula je dok je ustajala. Zanimljivo je to da je putovanje koje je najviše očaralo bilo ono nedavno u Transilvaniju, gdje je i odlučila da se doseli.
[crp]
Najnoviji komentari