U posljednje vrijeme koncept poliamorije je jako zasupljen u medijima. Osnova koncepta ovog pojma je u tome što poliamorija podrazumjeva postojanje više od jedne veze, tj. jedna osoba ostvaruje više ljubavnih veza sa različitim osobama. Ali, šta to zapravo znači za one koji su dio takvih veza, kako se osjećaju u vezi toga – i šta to zapravo privlači ljude takvom tipu veze?
Voljeti više od jedne osobe – samo po sebi nije problematično. Takva ljubav funkcioniše u porodicama, kao i među prijateljima: sasvim je moguće imati više od jednog prijatelja, kojeg volite. Ali kada ovaj tip ljubavi dovedemo u vezu sa ljubavnim odnosom, mnogi ljudi postanu skeptični. Da li bi „dijeljenje“ ljubavi i u ovom kontekstu moglo funkcionisati? Za one, koji žive ovakvim načinom života, nema dvojbe da je moguće.
Riječ poliamorija je složenica koja se sastoji od dvije riječi različitog porijekla: od grčke riječi poly – što znači mnogo (ili više) i latinske riječi amor- što znači ljubav. Čak vam i Wikipedia to može reći. Ali ono što ne možete znati čitajući o tome u online enciklopediji (niti bilo kojoj drugoj), kakav je osjećaj imati nekoliko partnera? Kakav je osjećaj kada vaš partner spava sa drugom partnericom? Zašto, uopšte, ljudi to rade?
Mogućnost istovremenog postojanja „više ljubavi“, nalazi se u osnovi naziva ovog tipa veza. Međutim, način na koji ova ideja funkcioniše u realnosti ovisi od svake osobe pojedinačno – stoga, ajde da direktno čujemo šta poliamorija predstavlja za one koji je prakticiraju.
Foto: Privat
„Želja za kontrolisanjem i posjedovanjem drugih ljudi je nepravedna i odraz je sebičnosti.“
Daniela (ime je promjenjeno zbog zaštite identiteta), 31 godina, iz Hamburga
Ovo je moja prva poliamorna veza. Za poligamne veze nikada ne bih ni čula (osim za poligamni koncept u pojedinim religijama) da jedan moj prijatelj, koji je bio zainteresiran za vezu sa mnom, nije mi objasnio kako funkcionišu njegove veze na ovom principu. Slušajući njega, bila sam fascinirana otkrićem i pomislila sam „Zašto da ne?“. To pitanje znatiželje u jednom trenutku je se pretvorilo u misao „Pa, ovo stvarno funkcioniše!“. Trenutna moja pozicija u postojećem više-veza odnosu, je pozicija „lista“ (pozicija onog koji je novi i ko nije imao prethodnog iskustva u ovakvim vezama). To znači da moj partner ima više partnerica.
Ja sama, ipak, sam u samo jednoj vezi, a u prošlosti sam imala samo jednog partnera, ali sam sada otvorenih shvatanja u vezi toga. Ne smiještam ljude u svom životu na osnovu bilo kakvih kriterija, svi oni su jedinstveni ponaosob i važni na svoj način. Takođe mislim da će se moje veze razlikovati među sobom na način da će svaka od njih biti prilagođena, ako se odlučim da imam više od jedne osobenosti pojedinog partnera s kojim budem imala vezu. Na primjer, u određenim situacijama jedna od veza će imati prednost u odnosu na druge: u slučaju bolesti ili u slučaju odgoja djece.
Tokom svog iskustva sa poliamorijom, bila sam suočena sa idejom da se svako pojedinačno vrednuje i da je važan. Shvatila sam da zahtjev za posjedovanjem nekoga, ili pokušaj da se kontrolira nečije ponašanje i nećiju prvrženost, je zaista ekstremno sebičan i nefer ponašanje prema osobi s kojom smo u vezi. Poliamorija omogućava da ljudi koji su u vezama komuniciraju jedni sa drugima na nekoliko različitih nivoa.
Potencijalni problemi koji proizilaze iz ljubomore, nisu samo problemi koji se dešavaju u poliamorijskim vezama – to je problem koji se tiće i drugih tipova odnosa: kao što je poslovni odnos, prijateljstvo ili u vezama monogamne prirode. Ljubomora ima svoje korijene u osjećaju nesigurnosti, osjećaju da ćeš biti „zamjenjen“ ili da „nisi dovoljno dobar“. Međutim, upravo dobra komunikacija je suštinska u riješavanju i otklanjanju ovog osjećaja nesigurnosti. Pored toga, potreban je određeni osjećaj samosvjesnosti da bi mogao uspjeti u jednoj poliamornoj vezi. I ja sama ponekad osjećam ljubomoru, ali tada pokušavam da shvatim otkuda zapravo dolaze ti osjećaji i o njima razgovaram sa svojim partnerom.
U prošlosti sam se često susretala sa negativnim reakcijama na tip veze u kojoj sam. Ljudi često imaju predrasude – misle da je to zbog moje nesposobnosti da se posvetim „stvarnoj“ vezi, da su moje veze „neprirodne“, ili da je to neki moj način iskazivanja „bunta“. Veći dio mojih prijatelja i članova moje porodice i ne znaju da sam ja u poliamorskom tipu veze, stoga, i sada osjećam strepnju kada govorim ljudima, koji nisu dio „mnogozajedništva“, o vezama u kojima se nalazim.
U načelu, odluka o ovakvom načinu života nije pitanje životnog stila. Namjesto toga više je to pitanje osjećaja moralnosti: Ja ne želim da posjedujem ikoga i ne vjerujem u to, da moj partner pripada samo meni. Na posljetku, želim da moj partner čini ono u čemu uživa, i ako to podrazumjeva postojanje i drugih partnera, tada je i to u redu.
„ To je prosto logičnije: život je bogatiji ukoliko je u njega uključeno više ljudi.“
Matthias, 30, iz Hamburga
Foto: Privat
Ima tome oko deset godina: naišao sam na članak ili je to bio blog, koji je upravo govorio o onome što sam ja prakticirao već duže vrijeme, nazivajući takve tipove veze ‘poliamorijom’. Pomislio sam: „A , tako se to zove!“
Živim na ovakav način skoro od samog početka, samo nisam znao da postoji i naziv za to. Ja prosto nikada nisam razumijevao zašto je dozvoljeno voljeti samo jednu osobu u kontekstu veze, ali još uvijek ti je, naprimjer, sasvim normalno voljeti nekoliko članova porodice ili imati onoliko prijatelja koliko želiš. Jednom sam bio u vezi, i upoznao sam drugu zanimljivu ženu, koje je takođe bila otvorenih shvatanja i imala je iste stavove o vezi kao što smo imali moja djevojka i ja, i tako smo počeli.
Za mene, poliamorija se činila, i dalje se čini mnogo više logičnom nego drugi modeli veza. Ovakvom koncepcijom veze izbjegavate sve ono što je vezano za ljubomoru, i cijeli koncept posjedovanja onoga drugog, i život je bogatiji ukoliko je u njega uključeno više ljudi, jer možeš se zabavljati i s drugim ljudima, jer ne postoji samo jedna osoba koja bi mogla ispuniti sve tvoje želje ili iz prostog razloga što je vjerovatnije da će neki od tvojih partnera biti dostupan upravo onda kada tebi odgovara.
Foto: Privat
Ja smatram da je ljubomora besmislena i u svojoj prirodi je odraz sebičnosti, i kao takvu nikada je nisam mogao razumjeti. Drugi ljudi imaju različitu osobnost i ja ne mogu biti taj koji će zahtjevati od njih da bi oni trebali biti tu za mene. S druge strane, ja ne definiram sebe na osnovu onoga što drugi osjećaju za mene. Meni je drago da imam vremena da ga provedem sa zaista zanimljivim ljudima i ja želim da oni budu sretni koliko mogu da budu. I ako je u datom trenutku za njih bolje da budu s nekim drugim ljudima, to meni ne predstavlja nikakav problem.
Ono što za mene predstavlja izazov u vezi jeste vrijeme i razdaljina: ako radiš puno radno vrijeme, tada imaš manje slobodnog vremena i ne možeš ga koristiti onda kada ti želiš. Ako svi tvoji partneri ne žive u istom gradu, susret postaje veliki praktični problem upravo zbog razdaljine. To može biti frustrirajuće, iako sa današnjom tehnologijom, komunikacija je ipak postala lakša.
Kada drugi ljudi saznaju da ja vodim poliamorski način života, mnogi od njih reaguju pozitivno i žele saznati nešto više o tome. Mada mislim da je to i zbog toga što sam ja bijelac, uglavnom heteroseksualne orjentacje, i istovremeno održavanje više veza se generalno vidi kao nešto pozitivno – na žalost, situacija je drugačija kada se radi o ženama. Najnegativnije reakcije koje sam ja imao priliku dobiti kao komentar, uglavnom su varijacija jedne: “Pa, to ne bi funkcioniralo u mom slučaju.“ Ja sam veoma otvoren u vezi toga, možda je upravo to razlog da i ljudi koji misle da je to potpuno čudan način življenja, samo ostanu izvan toga.
„To je kao da ti je dato nekoliko dodatnih osjetila.“
Johannes, 35, iz Berlina
Foto: Privat
Kada sam prvi put čuo za poliamoriji, bilo mi je teško i zamisliti kao nešto što bi mi odgovaralo. Tada sam upoznao ženu, koja mi je rekla, da je živjela poliamorfnim načinom života i kada me je tek srela. Smatrao sam to vrlo konfuznim: kako možeš biti sa više ljudi istovremeno? I sad se sjećam, što mi je ona rekla o jednoj od svojih djevojaka, koje je bila uzrujana zbog veza sa bivšim momkom koje su obje održavale i koji je izjavio da poliamorne veze ponekad mogu biti prava koještarija. Moja poznanica joj je na to odgovorila: „Poliamorija nije problem. On je problem.“ Tada sam shvatio da poliamorne veze nisu baš najjednostavniji tip veze. To je složena mreža odnosa i svako ko je dio tih odnosa mora biti odgovoran i iskren u svojim odnosima.
Osobno, tada nisam želio ništa imati sa tim. Prisustvo više veza istovremeno zapravo mi se činio kao bijeg od vezivanja. Ali nešto je se desilo i ja sam promjenio mišljenje u vezi toga. Sreo sam djevojku, i prvo što sam pomislio jeste kako je divna. Primjetio sam da je već bila sa nekim. „Pa, dobro“, pomislio sam, „ zauzeta je“- sve dok ona sasvim očigledno nije počela da flertuje sa mnom. Nekoliko dana kasnije, imali smo prvi sudar. Odmah mi je rekla da živi poliamornim načinom života. Meni je bilo očigledno da ona ne želi monogamnu vezu. Tako da sam odlučio probati.
Meni je bilo vrlo jasno da najznačajniji razlog zašto sam pristao na to jeste upravo zbog toga što sam osjetio jaku privlačnost prema toj djevojci. Tako da ukoliko sam htio biti s njom, nije postojao drugi način. Ali, istovremeno bio sam i znatiželjan. Nažalost ova veze trajala je manje od godine dana, ali uprkos tome, to vrijeme je bilo jako intenzivno i mnogo sam naučio o samom sebi u tom periodu.
Na kraju, različite veze su slične prijateljskim vezama: čak i onda kada odustanem od neke od veze, bilo da je to zbog mog ludog rasporeda ili zbog toga što živimo daleko jedno od drugog, svaka veza mi je važna, jer svaka od njih je jedinstvena na svoj način. Isti slučaj je i sa mojim poliamornim iskustvom, osim što u takvim vezama postoji i dublja intimnost i seksualna bliskost. U isto vrijeme, u poliamornim vezama, nivoi odnosa postaju više diferencirani: sex nije samo sex, niti je intimnost samo intimnost. Sa svakom od ovih žena bilo je drugačije, kako na tjelesnoj razini, tako i na emocionalnoj.
Ono, što je suštinski različito u poliamoriji u poređenju sa drugim tipovima veza, jeste otvorenost: ja sam istovremeno i slobodan i sputan. To je kao da vam je dato nekoliko dodatnih čula, koji mi dopuštaju da upoznajem ljude na totalno drugačiji način. U isto vrijeme, ova otvorenost je promijenila moj način gledanja na žene: sada kada osjetim privlačnost prema ženi, osjeća to kao izraz divljenja i čuđenja. To nije neprijatan osjećaj – naprotiv! I osjećam da se to može i vidjeti.
Istina je da je ljubomora uvijek problem. Ali to je rješivo. Za mene, upravo to je bio prvi veliki konflikt s kojim sam se morao suočiti: moja djevojka se dogovorila za susret sa drugim partnerom i ja sam znao da će njih dvoje spavati zajedno. Bio sam lud od ljubomore! Tada sam se zapitao zašto mi to toliko smeta. Da li ja stvarno moram da budem ljubomoran? Da li je to ono što ja želim da osjećam? Realno, ljubomora je samo ekstreman oblik zavisti. Da li ja moram biti zavidan? Tada sam shvatio da se osjećaj ljubomore uvijek povezan sa ličnom nesigurnošću. Kada sam vidio svoju djevojku sa drugim partnerom, i ono što sam vidio jeste da je ona voljena. Moja zavist je nestala i umjesto toga ja sam bio sretan zbog nje.
Ja mislim da većina ljudi zamišlja poliamorne veze više komplikovanim nego što one zaista jesu. Da, može postati komplikovano i da možeš biti povrijeđen. Ali, to je slučaj sa svim vezama kada zaista voliš onu drugu osobu. Već sam rekao, ja nisam siguran da li je poliamorni način života za mene. Postoje pojedini aspekti ovakvog načina života bez kojih ne bih htio živjeti. Međutim, uprkos tome, ja čeznem za partnerkom s kojom bih mogao provesti više vremena nego sa drugima. Ali to je upravo i jedna od najboljih stvari u poliamornim vezama: da je prosto nemoguće mnogo toga definisati. Tako da ću ja samo pustiti da se odvija samo od sebe i vidjeti šta će se desiti.
[crp]
Kolovoz 1, 2016
Odličan i nadasve vrlo kvalitetan tekst. Poliamorne veze su stabilnije i nisu podložne turbulencijama ljubomore i zavide. One su koncept budućnosti i smatram ih čak i prirodnijim. Kao evolutivni biolog imao sam prilike da proučim koncept takvih odnosa u najstarijim društvima na planeti i došao do zaključka da je zapravo ovaj tip veze mnogo prirodniji ljudskoj vrsti nego ovaj sadašnji, koji deluje kao pogrešno skretanje.
Inače supruga i ja smo pre dve godine odlučili iz višestruko korisnih razloga da stupimo u ovakvu zajednicu. Dugo smo i temeljno razmišljali koga da uzmemo za još jednog partnera. To je naravno morao da bude muškarac, zreo, situiran, poslovno i novčano jako obezbeđen. Dugo sam razmišljao koga da uzmem za partnera svojoj supruzi i tako jednom završio u priči sa mojim poslovnim partnerom i poslodavcem, čovekom koji je direktor i vlasnik firme. Potegli smo priču o braku i tim stvarima. Rekao mi je u poverenju zašto se još uvek nije oženio, jer je karijerista i vrlo je posvećen poslu, tako da ne bi imao dovoljno vremena da se posveti porodici, a posebno deci. Više bi mu odgovarala redovna ženska osoba da budu intimni, mlada ljubavnica, nešto kao žena, metresa, ili žena koja ga ne bi opterećivala sa decom, ali bi on lično voleo da ih ima. Bingo! bio je to pravi pogodak. Bez mnogo predomišljanja, a znao sam da podržava koncept vanbračnih i sličnih veza i da bi mu više odgovarala udata ljubavnica, predložio sam mu da postane naš treći bračni partner. Pogledao me je zapanjeno i pitao da li se šalim. Odgovorio sam mu sa uzbuđenjem da se ne šalim i da je to najlogičnije rešenje i objasnio sve i našu situaciju. Da li je delić sekunde razmišljao i bez pogovora pristao. Naravno znao je kako moja supruga izgleda od ranije, kada je dolazio kod nas na ručak i posle toga je vrlo pohvalio kod mene, kako mi žena super ekstra izgleda i kako sam srećković. Znao sam da će se i temperamentom slagati, jer supruga je u horoskopu riba, ja sam devica, a on je škorpion. Znao sam da se njihovi znaci slažu mentalno, prijateljski i saradnički, a još bolje u krevetu. Međutim supruzi iz početka nije bilo baš milo da to bude on, iako nije imala nikog drugog u vidu niti odgovarajućeg po većini kriterijuma, jer je on bio malo u godinama i bio je više od dvadeset godina stariji od nje. Ona je tada imala 22. g, a on 45. g. Ipak uz dosta konstruktivnog razgovora i malo i mog ubeđivanja, ona je pristala na jednu finu i opuštenu večericu i bolje upoznavanje. Posle zaista divne večere i vrlo dubokih i obimnih konstruktivnih razgovora, kao i nešto popijenog toplog vina, uz malo mog “bezobraznog” peckanja, njih dvoje su završili u našem bračnom krevetu. Tu je pao baš žestok seks, a krevet se tresao kao nikad do tad. Možda je suviše pomenuti da su bili baš glasni. Posle toga ona je bila oduševljena i više nego zadovoljna i rekla da on nije samo odličan poslovni čovek već i izuzetan ljubavnik. Vrlo brzo se zaljubila u njega i ubrzo joj je postao najbolji prijatelj, posle mene naravno, a i vrlo kvalitetan i redovan ljubavnik. Njemu je izuzetno odgovaralo i prijalo da ima mladu ljubavnicu i životnu saputnicu, a njoj je prijao njegov intelekt, preduzimljivost, kao i umeće u vođenju ljubavi, a i prijali su joj malo stariji muškarci, jer sam i ja deset godina stariji od nje. Ponovno zaljubljivanje joj je izuzetno prijalo i dalo joj neku novu energiju i poletnost, ali i učinilo našu vezu koherentnijom. Seks nam je posle toga postao mnogo bolji i više smo uživali jedno u drugome. Poverenje se pojačalo i odnos je postao nekako topliji i uz više maženja, a predigra u krevetu obavezna i puna intime i deljenja najdubljih misli i maštanja na najvišem mogućem nivou. Rasprava koje su nekada znale da budu skoro redovne, više nije bilo i poštovanje i uvažavanje je poraslo do maksimuma. On je jednostavno stabilizovao naš brak.
Što se dece tiče sada ih imamo troje i ne razmišljamo da stanemo sa tim, jer procenili smo da ih možemo imati baš podosta pošto živimo po načelima racionalne komune i zarade i rad ne trošimo na zabavu i iživljavanje. Pošto ona ne može da se uda i za njega, razmišljajući kako da nekako “ozakonimo” našu vez i još više je učvrstimo, odlučili smo da nam on bude venčani kum u crkvi i da čak i krštava i našu decu. Ona mu se sada obraća kao i normalnom mužu, a za rodbinu je on kum i kućni prijatelj i time opravdavamo što živi u istom domaćinstvu sa nama. Naravno daleko od toga da je samo isto domaćinstvo, on je i isti dom sa nama i često deli krevet sa nama. Supruga pored nas dvojice ima još dva redovna ljubavnika, a kad kad uhvati i neku letnju šemicu na moru ili planini. Sasvim normalno. Jedan od njih je jedan mlađi momak, student sa njenog fakulteta na kome je odskoro ona asistent i dovela ga je kao fol podstanara, a drugi takođe jedan naš prijatelj između naših godina, takođe kao fol podstanar. Svi oni stanuju u našem dvorištu i njega delimo, kao i moju suprugu naravno. Za prvu ćerkicu znam da je od mog “materijala”, koju smo imali pre njenog drugog muža, mada meni to ne znači ništa posebno, a za drugu i treću, ko zna. Kao evolutivni biolog znam da je genetika i ovako većinom ženska, mi mužjaci imamo mali udeo u tome. Zato kod životinja i vlada matrijarhat i deca često i ne znaju i ne mare ko im je oplodio majku. Otac je i ovako društvena kategorija, onaj ko uči i vaspitava decu i daje im identitet, a ovde sam to svakako i neprikosnoveno ja. Tako da sve ćerkice gledam i volim podjednako, ali i svu buduću decu. Jer moja supruga ima redovan odnos, kako sa nama dvojicom kao muževima, tako i sa njim dvojicom kao ljubavnicima, a u vreme kada je začela sa druge dve ćerkice, imala je odnose sa svima nama u vrlo kratkom roku i to po više puta, tako da je to vrlo upitno od čijeg je to materijala poteklo. Pošto se držim načela evolutivne biologije, znam da kod takvih odnosa nema apsolutno ničeg lošeg, jer osim što su svi momci zdravi naravno, čak što više takav odnos kad žena ima više partnera omogućava da joj jajašce oplodi najsnažniji, najkvalitetniji i najzdraviji spermatozoid, koji ne nosi nikakve degeneracije. Što je u našem slučaju više nego odlično, jer su nam sve ćerkice hvala Bogu zdrave ko dren. Znači em je jajašce od moje supruge ekstra kvalitetno, jer je ona Srpkinja prva liga, em dobije najbolji materijal za njegovu oplodnju. Ovakve običaje sam video kod polinežanskih naroda i uralskih naroda Rusije gde su ljudi izuzetno zdravi. Zato i mislim da su ovakve veze jednostavno bolje od “standardnih” monogamnih, jer osim što daju i snažnije i zdravije potomstvo, omogućavaju i ženama da rađaju više dece. Znači i kvantitet i kvalitet. Ovo bi bilo ekstra dobit za Srbiju. Povećalo bi nas i poboljšalo samo tako. Iskreno se nadam da će ovakvih veza i komuna biti više u budućnosti kako u svetu tako i u Srbiji. Sada planiramo da našu komunu proširimo i u okviru našeg dvorišta dovedemo i druge parove i poliamorce.