Moja dva jezika

Ona je oduvijek voljela francuski. Iz toga jednostavnog razloga Eva je odlučila upisati dvojezičnu opću gimnaziju. Taj razlog doveo ju je na sveučilište, na kojem trenutno studira francuski jezik. Možda zvuči trivijalno, ali prije samo nekoliko godina, Eva nije ni znala koliko će se njezin život promijeniti.

Prije šest godina, kada se Eva Lietavova spremala za prijemne ispite za opću gimnaziju, bila je uzbuđena. Nakon pet godina je maturirala i osjećala se kao da se tamo nikada više neće vratiti. “Odmah nakon mature, osjetila sam, prije svega, veliko olakšanje.”, Eva se prisjetila svojih srednjoškolskih dana. Sada joj je dvadeset godina, studira na sveučilištu i, unatoč svemu, nikada nije okrenula leđa francuskom jeziku.

20130930 Bilingual student 1 Eva Lietavová @Private

Svake godine stotine studenata je primljeno na opću dvojezičnu gimnaziju u Slovačkoj. Obrazovanje na stranim jezicima, privlači ambiciozne tinejdžere (a i njihove roditelje) koji tu vide alternativu standardnim općim gimnazijama. Prednost je očita: sposobnost razumijevanja stranog jezika na nivou maternjeg. Međutim,  Eva tvrdi kako studiranje u dvojezičnoj školi nije uvijek prednost: “Škola mi je puno toga pružila, ali puno toga mi je i oduzeto.” To se uglavnom odnosi na činjenicu da je većina općih gimnazija usmjerena na prirodne znanosti.

“To sam u potpunosti shvatila na drugoj godini. Kemija i fizika mi nikada nisu pretjerano odgovarale. A posebno kada ih slušam na stranom jeziku”, objašnjava. Bila je izvrsna učenica koja je doma učila jako malo ili nikako, ali se uskoro pretvorila u prosječnog studenta, provodeći više sati na dan uz školske knjige.

Vodite računa o svojim knjigama, vokabular će doći kasnije

Takav je život u općim dvojezičnim gimnazijama. Studenti su u svakodnevnom kontaktu sa jezikom koji su izabrali, kao i sa profesorima kojima je to obično materinji jezik. Tako je svaki slovački učenik u općoj dvojezičnoj gimnaziji u mogućnosti učiti jezik na isti način kako bi učio/la i da je, na primjer, u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Španjolskoj ili Francuskoj. “Imali smo francuski nastavni plan i program, nekoliko profesora Francuza, i knjige, naravno”, Eva potvrđuje kroz smijeh.

“Naš profesor kemije uvijek nas je podsjećao da pazimo na njih, jer nam Francuzi neće poslati nove.”

Doživjeti novi jezik na dnevnoj bazi utječe na čovjeka više nego što se na prvi pogled čini. Student opće dvojezične gimnazije živi u direktnom kontaktu sa drugom kulturnom pozadinom bez potrebe da putuje. “Nekada u drugom razredu srednje škole po prvi put sam shvatila da tečno govorim i razmišljam na francuskom jeziku.”

Prisjeća se svog prvog putovanja u “Heksagon” (Francuska). Govoriti jezik tečno ipak nije sve. “Čak i danas imam problem s osmišljavanjem recepta na francuskom jeziku. U gimnaziji nismo previše vremena provodili s rječnikom”, priznaje Eva. “Međutim, proveli smo dosta vremena učeći prirodne znanosti”, kaže. Pa što je to što joj je dvojezična škola oduzela? “Ponajviše vrijeme. Svi oni sati posvećeni biologiji ili fizici, predmetima kojima se nikada više neću vratiti, a koje sam mogla provesti radeći nešto korisnije za mene. Učeći za sve te ispite, nisam imala dovoljno vremena za bilo što drugo.”

Eva: ”Nikada nisam željela otići u Francusku”

Ona objašnjava koliko je zapravo dvojezična škola utjecala na nju. “Činjenica da studiram francuski na sveučilištu nije slučajnost. Moje vrijeme provedeno u općoj gimnaziji znatno je utjecalo na mene. Ne želiš tek tako odbaciti pet godina teškog rada.”

“S druge strane, možda mi nećete vjerovatii, ali vjerojatno bih završila radeći nešto slično, čak i da sam išla u standardnu opću gimnaziju.” Osim francuskog jezika, Eva studira i teoriju teatra. “Idealno, željela bih nekako spojiti ova dva predmeta. Ako ne, mogu uvijek podučavati jer u tome zaista uživam.”

Eva razmišlja o budućnosti. Razmišlja o tome da nauči novi jezik, ali pomalo paradoksalno, ne neki romanski jezik. Ona objašnjava zašto nije otišla studirati u Francusku kao većina njezinih razrednih kolega. “Ja težim ka jugu. Nisam uopće zainteresirana za sjeverne zemlje. Ja sam zapravo više Slavenka”, otkriva, i dodaje kako bi voljela studirati ruski jezik.

Francuska književnost joj, uglavnom, budi zabavna sjećanja. “Proučavali smo Ionescovu knjigu “Nosorog” na drugoj godini. Nije bilo nikakvih pozadinskih informacija ili upoznavanja sa kontekstom nastanka djela; samo smo čitali i komentirali odlomke teksta. Ta je knjiga bila ludost, nitko od nas je nije razumio”, smije se i prisjeća  kako su se ona i kolege iz razreda zabavljali za vrijeme predavanja izvodeći scene u kojima se likovi pretvaraju u nosoroge. “Moram reći da je knjiga stvarno dobra. To sam shvatila kasnije, ali definitivno ne zahvaljujući lekcijama iz književnosti.” One su bile bazirane na proučavanje pisanih dijaloga i na rasprave o različitim temama, a ne na književnost kao takvu.“ Od nas se zahtjevalo da pročitamo ne više od jedne knjige godišnje”, otkriva Eva.

Eva govori francuski kao da je rođena u Francuskoj, ali i dalje ne savršeno. “Svaki put kada napišem “qu’est-ce que c’est” (što je to), moram to prvo napisati,  pa onda provjeriti je li dobro napisano. Nakon svih tih godina! A to se vjerojatno uči na prvoj lekciji iz francuskog jezika”, priznaje Eva sa ogorčenom podrugljivosti. “S druge strane, volim čitati Kunderu (Milan Kundera, češki pisac) na francuskom.” Unatoč petogodišnjem bubanju, noćima provedenim čitajući priručnike i čestom osjećaju ljutnje te bivanju na rubu suza, Eva dodaje da zahtjev koji je predala 2007. god. možda i nije bio loša odluka. “Ne mogu sa sigurnošću reći da li bih uradila isto da sam znala kako škola funkcionira. U krajnjem slučaju malo bih više o tome razmislila”, na kraju priznaje. Osim francuskog, naučila je još jednu stvar – da bude suosjećajna. “Solidarnost i simpatije koje osjećam prema svakoj osobi koja ide u opću dvojezičnu gimnaziju, bilo na francuskom, španjolskom ili njemačkom, ne prestaje”, smije se Eva.

[crp]

Autorka

Eva Lalkovičová (Slovačka)

Studij/Posao: Mediji i novinarstvo/Španski jezik i književnost

Govori: češki i naravno slovački 🙂 , španski, engleski i nešto malo katolonski i francuski

Europa je…najbolje mjesto u kojem se možeš roditi i živjeti i nevjerovatan spoj različitih ljudi i kultura.

Prijevod

Arijana Bošnjak

Prijevod

Nikolina Marjanović (Bosna i Hercegovina)

Govori: hrvatski i engleski

Author: maria

Share This Post On

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

css.php