Snovi i španska realnost meksičkih imigranata

 Ako prošetate bilo kojim španskim gradom, bit ćete u prilici čuti različita narječja španskog jezika, naročito govor Latinoamerikanaca. No, što to tjera mlade ljude sa drugog kraja svijeta da kupe avionske karte, prelete pola svijeta i dođu u Španiju, mijenjajući svoj život iz korijena?

Kada je 2008. godine šef ponudio Miguelu (kuhar,30) posao u Španiji, Miguel je odmah prihvatio, bez dvoumljenja. “Istina je da me je Španija oduvijek privlačila, i kada sam stigao, sve što sam želio jeste da istražim i upoznam se sa svakim kutom i da naučim što više o španskoj kuhinji“, rekao je ovaj mladić iz Monterreya.

Victor (umjetnik, 28), u Španiju je dolazio dva puta: 2007. i 2009. godine, prije nego što je odlučio ostati tu zauvijek. “Drugi put kada sam došao, bilo je to zbog projekta koji sam radio zajedno sa svojim prijateljem”, rekao je, dok je istovremeno završavao pisanje poruke na svom mobitelu.

Znatiželja je ta koja je dovela Martina (hotelijer,27) preko okeana u europsku avanturu. U njegovom slučaju, prijatelji su mu rekli za mogučnost nastavka studiranja master programa u inžinjerstvu u Španiji i pošto je već poznavao jezik, odlučio se prebaciti na Univerzitet u Malagi.

 

Međutim, prepreke na koje su ovi mladi Meksikanci naišli došavši u Španiju su različite prirode. Miguel, koji je radio u različitim restoranima kao stručnjak za meksičku hranu, izričit je u svom stavu kada govori o neprijavljenim useljenicima u Španiji: “Suočavamo se sa mnogobrojnim preprekama i konstantnim problemima i tužno da je da sve te opstrukcije počinju u konzulatima naših vlastitih zemalja.”

Na osnovu izvještaja Europske komisije (EC) koji je objavljen 3. juna 2013 godine, zbog odsustva međunarodnih granica Šengen zone, Španija je druga po redu europska zemlja, poslije Njemačke, koja ima najveći broj ilegalnih useljenika, sa oko 1500 useljenika samo u periodu od 22. oktobra i 4. novembra 2012.

Prelazak granice

Kada prijeđu granicu, situacija se dramatično mijenja za ove ljude, bespomoćnost je prvo sa čim se susreću, jer u nedostatku zvaničnih dokumenata dolazi do elementarnog kršenja njihovih osnovnih ljudskih prava. “Suočavamo se sa nemogućnošću odlaska ljekaru ako smo bolesni, nemogućnošću iznajmljivanja stana ili potpisivanja ugovora sa mobilnom kompanijom i zbog administrativnih problema mnogi poslodavci ne žele dati poslove onima koji nemaju adekvatne papire, jer ukoliko inspekcija uhvati radnika na “crno”, kazne su jako velike.”

Naravno najveći problem ipak je zdravstveno osiguranje. Ilegalni useljenici su nezaštićeni, bez mogućnosti pristupa španskom zdravstvenom sistemu, i to predstavlja direktno kršenje njihovog prava na zdravstvenu zaštitu. Oko 873 000 useljenika se suočava sa ovim problemom otkako su španske vlasti donijele dekret o povlačenju zdravstvene knjižice na osnovu Kraljevske uredbe od 1. septembra 2012. Zvanično objašnjenje za ovaj potez vlade od strane Odbora vladajuće stranke, bio je da je to “ preventivna mjera od zloupotrebe dobijanja zdravstvene knjižice”. Mnoge su organizacije protiv ove odluke vlade.

Jedna od njih je i Amnesty International. Prije nekoliko mjeseci prestavili su svoju studiju pod nazivom “Labirint zdravstvenog isključenja” (“ The Labyrinth of Health Exclution”), gdje su analizirane i ustanovljene brojne poteškoće s kojima se useljenici suočavaju u različitim regijama u Španiji prilikom pristupanja sistemu zdravstvene zaštite.

“Španija kao država ne može se kriti iza uredbi i regionalnih propisa za iznevjeravanje i kršenje osnovnih ljudskih prava”, stoji u izvještaju Amnesty International, kršeći tako Ustavom zagarantovano pravo na zdravstvenu zaštitu. Ovu izjavu je potvrdila i Maria Antonia Alcaide – koordinatorica Amnesty Internationala Malage.

Svakodnevna neizvjesnost

Za Martina “svakodnevna neizvjesnost” je najveći problem useljenika u Španiji. On priznaje da je imao sreće jer ga nisu uhvatili, naime, jedne prilike kada je “ moja studentska viza bila istekla vać par dana, našao sam se u nezavidnom položaju jer je na jednoj od autobuskih stabica naišla policijska kontrola”, rekao je.

Prije godinu dana, Opća uprava policije dala je izjavu o zabrani prekobrojne i stroge racije  agentima useljeničke službe. Ali uprkos tome takve policijske racije se još uvijek sprovode, čega su svjesne mnogobrojne nevladine organizacije i društva.

Među njima je i Komšijska brigada očuvanja ljudskih prava, grupa građana okupljenih da bi mirno pratili da se ispoštuju prava ilegalnih useljenika, te prijavili ukoliko dođe do rasno motivisanih racija od strane policije. Na svojoj zvaničnoj internet stranici na slijedeći način objašnjavaju svoju ulogu: “ Mi ukazujemo na granične kontrole koje postoje širom Španije, kao što su policijski punktovi na strateškim mjestima od svakodnevnog korištenja (stanice podzemne željeznice, autobuske stanice, telefonske govornice, ulazi u škole), koje uznemiravaju, provjeravaju lične dokumente i privode ljude samo na osnovu njihovog izgleda.”

Upravo proces dobijanja dozvole za legalan boravak u Španiji, za Miguela je bio izrazito težak. Sada napokon ima svu potrebnu dokumentaciju za legalni boravak i pravo na rad u Španiji, ali nemaju svi useljenici tu sreću.

Na osnovu zvaničnih izvora iz Opće uprave policije zajedno sa izvještajem Nacionalne strukture za prevenciju upotrebe torture, u povelji iz 2012. godine Ministarstva unutrašnjh poslova  stoji da je bilo oko 153 letova za vraćanje useljenika u njihove matične zemlje i 13 ostalih načina deportacije iz zemlje zabilježenih u dokumentaciji Povjerenstva za kontrolu useljavanja i kotrolu granica u suradnji sa Europskom agencijom za kontrolu unutrašnjih granica (FRONTEX). Ovi podaci nas dovode do brojke od 3 251 useljenika.

Miguel uspoređuje ovu situaciju sa situacijom u vlastitoj zemlji: “Sa moje tačke gledišta, apsurdno je to što su najveće kompanije u Latinskoj Americi upravo europske kompanije i čini se da na ekonomskoj razini ne postoje nikakvi problemi preseljenja sa jednog kontinenta na drugi, iz jedne zemlje u drugu, tako da se sve ovo čini nepravednim.”

S druge strane, Victor, posmatrajući postojeću situaciju i ukazujući na njen odraz na pojedinačna očekivanja useljenika, kaže: “ Mislim da većina ljudi vjeruje da je država ili vlada ta koja treba da im pomogne u ostvarenju uspjeha, bilo da je riječ o zaposlenju ili poboljšanju ekonomskog stanja kako bi se poboljšala kvaliteta življenja. Kad ljudi čuju da je Španija u krizi, to vodi do ideje o mogućnosti postizanja uspjeha.Na primjer: razmjena valuta lokalnog novca za euro, čini se kao dobra prilika, ali ja takođe mislim da sada većina ljudi shvata da to nije slučaj, i da uspijeh isključivo zavisi od pojedinca. Mi svi treba da zahtjevamo da živimo u zemlji koja će biti sposobna obezbjediti svakom pojedincu kako emocionalnu podršku tako i realinu priliku za postizanje ličnog uspjeha.”

[crp]

Autorka

Ruth de Frutos (Španija)

Studij/Posao: Doktorski studij novinarstva na Univerzitetu u Malagi

Govori: španski, italijanski i engleski i malo portugalski

Europa je…Sa moje tačke gledišta, Europa je jedno veliko susjedstvo gdje na svakom spratu zgrade, svakoj četvrti borave različiti ljudi koje treba upoznati i razumjeti.

Twitter: @ruthdefrutos

Foto

Nacho Mayorga

Prijevod

Aida Kavazbašić (Bosna i Hercegovina)

Studije/posao: komparativna književnost i bibliotekarstvo

Govori: bosanski, engleski

Evropa je… (a ako nije nadam se da će postati) mesto gde se susreću različite kulture što je čini divnim i jedinstvenim mestom za život

Prijevod

Nikolina Marjanović (Bosna i Hercegovina)

Govori: hrvatski i engleski

Author: Anja

Share This Post On

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

css.php