“I u Belgiji i u Slovačkoj mi smo potpuno nepoznati”

Gesu je njihov jedini dom. Stotine imigranta dolaze u Brussel očekujući bolji život. Ovdje je njihovo polazno mjesto, ali u mnogo slučajeva i konačno odredište.

Gesu je udaljen svega nekoliko minuta vožnje podzemnom željeznicom od zgrade europskog parlamenta u Brusselu. Samo maleni znak i mnogo grafita odaju vrata neprimjetne zgrade. Šarolike linije prekrivaju vrata i zidove, a hodnici su prekriveni razbijenim staklom. Ova zgrada s užasnim uvjetima za život, služi kao azil mnogim ljudima. Ponekad nemaju vodu, ponekad im isključuju struju. No Gesu je, unatoč ovim lošim uvjetima za život, jedini dom koji sebi mogu priuštiti.

„Pričaš li Slovački?“ smijući se pita me snažnii mladić pružajući mi svoju ruku. „Zovem se Paul i rado ću te upoznati sa svojom obitelji. Biti će im drago čuti svoj maternji jezik,“ dodaje i poziva ostale članove svoje obitelji koji žive u obližnjem stanu. Eva, majka nekoliko djece u početku me nepovjerljivo gleda, no kada je nakon dugo vremena čula „Dobry den“, nasmijala se. „Došli smo ovdje kako bi našli bolji život“, objašnjava nam njezin muž i poziva nas na kavu u njihov dom.

Došla sam u Gesu kao jedan od sudionika seminara fotografije organiziranog od strane Omladinske novinske agencije. Došli smo u Gesu kako bi napisali izvještaj na temu migracije. Obitelj gospođe Eve živi u „stanu“ s dvije sobe. Mlađa djeca su odnekuda donijela vodu za kavu u malenom kanistru. „Nakon što je naša kuća srušena, napustili smo Slovačku. Što smo drugo mogli uraditi? Sada preživljavamo od onoga što pronađemo u kantama za smeće“, objašnjava glava obitelji. Kada ih pitam o poslu, samo odmahuje rukom. „Učimo francuski jezik, ali nitko nas neće zaposliti. „Ovdje kao i u Slovačkoj, mi smo drugorazredni građani, govori Eva ne pokazujući emocije.

Jako je puno slovačkih Roma u Gesu i u drugim centrima za imigrante u Bruseelu, rekla nam je volonterka Sara. Oni napuštaju svoje domove protiv svoje volje i sreću pokušavaju naći negdje drugdje jer „na Zapadu je bolje“. No, na Zapadu je situacija ista. Djeca imigranata uistinu uče jezik i pohađaju školu, no lokalni stanovnici npr. često puštaju svoje pse na njih ako se pokušaju igrati na javnim igralištima.

Gesu je dom mnogih ljudi. Slovačkih i rumunjskih Roma, imigranata iz Maroka, umjetnika i mnogih drugih. No, slobodno mogu reći da ja o Gesu-u ne znam ništa. Provela sam tamo jedan dan, no dok gledam fotografije polako počinjem shvaćati što je ovaj posjet azilu značio za mene. Tamo sam upoznala samo jednu obitelj, vidjela sam Gesu kroz samo jedan maleni prozor. Vidjela sam djecu koja se međusobno igraju u dvorištu, igralište im se nalazi na hrpi smeća. Oni uče napolju na klupama i neprestano se s prijateljima penju na kućicu na drvetu ili igraju s loptom. Smiju se unatoč tome što su prekriveni prljavštinom. „Što drugo da radimo kada drugog doma nemamo?“ pita me Eva.

[crp]

Autorka

Eva Lalkovičová (Slovačka)

Studij/Posao: Mediji i novinarstvo/Španski jezik i književnost

Govori: češki i naravno slovački 🙂 , španski, engleski i nešto malo katolonski i francuski

Europa je…najbolje mjesto u kojem se možeš roditi i živjeti i nevjerovatan spoj različitih ljudi i kultura.

Prijevod

Nikolina Marjanović (Bosna i Hercegovina)

Govori: hrvatski i engleski

Prijevod

Aida Kavazbašić (Bosna i Hercegovina)

Studije/posao: komparativna književnost i bibliotekarstvo

Govori: bosanski, engleski

Evropa je… (a ako nije nadam se da će postati) mesto gde se susreću različite kulture što je čini divnim i jedinstvenim mestom za život

Author: Anja

Share This Post On

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

css.php